Igor Kokoškov – čovjek koji zna stvoriti tim i koliko je to bitno za uspjeh

Podijeli

Igor Kokoškov je 45-godišnji srpski trener koji nije omražen u Srbiji, iako je nedavno sa Slovenijom pobijedio domovinu u finalu Evropskog prvenstva. Ostavio je Srbiju bez zlata, ali svi u Srbiji su ponosni na njegov genijalni um i izjavu nakon finala u Istanbulu.

“Beograđanin sam, Srbin. Tu sam odrastao. Sebe smatram srpskim i evropskim trenerom. Politikom se ne bavim. I da je Srbija pobijedila, pobijedio bi moj tim.”

Trebalo je da bude vrhunski košarkaš, ali je u saobraćajnoj nesreći umalo ostao bez stopala.

Otac mu je bio fudbaler i Igor je rano počeo trenirati fudbal u beogradskom Radu, ali se ubrzo prebacio u školu košarke Vojvoda Stepa. Od tog trenutka do danas, košarka mu je sve.

Od košarke ga nije ni odvojila teška povreda u saobraćajnoj nesreći. Nakon što je kao veliki talent stigao u juniore Zvezde, doživio je nesreću u kojoj je umalo ostao bez stopala i morao je završiti karijeru.

Kraj igračke karijere nakon godinu dana po bolnicama i četiri operacije, otvorio mu je rani put u trenersku.

S 24 godine bio je najmlađi trener u Jugoslaviji, trenirao nekoliko beogradskih klubova, vodio mladu reprezentaciju Jugoslavije i bio pomoćnik Željku Obradoviću u reprezentaciji Srbije i Crne Gore.

Obradovića i danas kontaktira kada nije siguran u svoje odluke.
Postao je i prvi evropski pomoćnik u NBA ligi, u kojoj radi i danas u Utah Jazzu.

Iako će mnogi nakon osvojenog zlata Slovenije pričati o uspjehu ex-yu košarke, to i nema veze s istinom. Kokoškov je na Evropsko prvenstvo na krilima MVP-a takmičenja Gorana Dragića donio NBA brzinu na parket i igru sličniju Golden Stateu negu Jugoslaviji. Tempo za koji odgovor nijesu pronašli ni favoriti Španci ni Srbi.

I u NBA ligi je najpoznatiji po otkrivanju vrhunskih razigravača pa mu velike zasluge za svoje karijere duguju, osim Dragića, i Steve Nash i George Hill. Da se ne boji dati loptu mladiću u ruke, pokazao je na prvenstvu u Istanbulu kada je u odlučujućim trenucima Sloveniju vodio 18-godišnji Luka Dončić.

S dvojicom takvih razigravača u napadu je imao nevjerojatno puno opcija, a Dragić i Dončić ako sami nijesu mogli da završe napad, uvijek su imali opciju za povratnu loptu šuterima.

Pomoglo je i što se Kokoškov zbog nedovoljnog kvaliteta na poziciji krilnog centra prilagodio small-ballu, igri sa četvoricom niskih igrača koja je preuzela primat u NBA ligi.

Nije Kokoškov samo ofanzivni genijalac, učestvovao je u stvaranju onih Detroit Pistonsa koji su obranom 2004. godine ugasili Lakerse i konačno rastavili Shaqa O’Neilla i Kobea Bryanta. I danas je Utah s njim jedna od najboljih defenzivnih ekipa najjače lige svijeta.

A da mu je obrana jednako bitna kao napad pokazuje i način kako igra Slovenija. Njihova run-and-gun igra zavisi od odbrane. Sve kreće ispod koša, nakon obranjenog napada kao u ovoj situaciji u kojoj je cijela srpska momčad samo pogledom mogla ispratiti Dončića.

Čudesno je kako je Kokoškov složio ekipu u kojoj je baš od svakog igrača izvukao maksimum.

Dok u drugim reprezentacijama u većini sportova imamo slučaj da najbolji igrači ne mogu prenijeti vrhunsku igru iz klubova u reprezentaciju, kod Kokoškova su svi na vrhuncu. I svi su srećni svojom ulogom pa je i obavljaju maksimalno.

Tako kad se dogodi da se Dončić povrijedi, a Dragić ne može igrati posljednje minute finala zbog umora, uskočiće netko drugi. Jer Slovenija je prije svega – ekipa.

Nema omiljeni klub, kaže da će navijati za fudbalski klub za koji budu navijala njegova djeca, ali ima idola.

“To je Dražen Petrović. Bio je idol čitavih generacija, čovjek koji je stalno pomicao košarkaške granice. Uspostavio je nove standarde u kultu rada i individualnom treningu. Rijetko se viđa takva dominacija pojedinca u kolektivnom sportu. Bio je najbolji strani igrač koji je igrao u NBA ligi.”

Prije sedam godina je dobio američki pasoš, čelnici Phoenixa su organizovali svečanost za njega, a koliko je poznat u SAD-u govori i što se u dvorani videopozivom javio tadašnji američki predsjednik Barak Obama kako bi mu čestitao.

Prije Slovenije je vodio Gruziju. Možda ga se sjećate… S Gruzijcima, koji prije njegova dolaska nijesu ni postojali na evropskoj košarkaškoj mapi, pomeo je Hrvatsku usred Zagreba na Evropsko  prvenstvu prije dvije godine. S Gruzijcima… Jer ne igraju imena, već momčad. A Kokoškov zna stvoriti – momčad.

index.hr