Crna Gora čeka novi kreditni rejting: Zašto je on bitan i kome

Bonitetna agencija Standard & Poor’s (S&P) u trenutno razmatra performanse crnogorske ekonomije i u narednim sedmicama će objaviti novi kreditni rejting.

S&P je Crnoj Gori za prošlu godinu dala ocjenu ‘B +/B‘, uz izmjenu izgleda ekonomije iz stabilnih u negativne. Agencija Moody’s je snizila dugoročni kreditni rejting Crne Gore sa Ba3 na B1 usljed, kako je objašnjeno, povećanja fiskalnih rizika povezanih sa projektom izgradnje auto-puta Bar – Boljare.

U Vladi sada očekuju poboljšanje rejtinga, imajući u vidu fiskalne mjere ali i ulazak Crne Gore u NATO.

Šta je to kreditni rejting zemlje

Rejting mjeri mogućnost vraćanja duga države i pokazatelj je kreditorima koliko je neka zemlja sposobna da izmiruje svoje obaveze i na osnovu toga zavisi i kamata, ročnost ali i ostali uslovi za kreditiranje. Kod procjene rizika uzimaju se u obzir ekonomski faktori, pri čemu se procjenjuje mogućnost vraćanja duga, ali i politički faktori u zemlji, odnosno procjenjuje se voljnost vraćanja duga. Oni su obično vezani, ali nijesu identični.

Kako protumačiti rejting?

Stručnoj javnosti je poznato da je uobičajno davati slovne oznake za kreditnu sposobnost neke zemlje. Što je više slova s početka abecede, to je bolji rejting. No, treba reći da ne postoji samo jedna ocjena rejtinga za zemlju. Neke kompanije daju, zapravo, dvije ocjene. Razlikuje se ocjena vlade da vraća dug koji je izražen u vlastitoj valuti, te dug koji je izražen u stranoj valuti. Slovne ocjene u svakoj od kategorija (strana i domaća  valuta) variraju od AAA, što se smatra najvišim rejtingom, do SD ocjene koja označava da se dug ne vraća (od engleskog Selective Default), pojašnjavaju iz Centralne banke BiH.

Drugim riječima, ocjena AAA označava najmanju vjerovatnoću da dug neće biti vraćen, odnosno označava najboljeg dužnika. Ocjena od samo jednog slova A označava malu vjerovatnoću da dug neće biti vraćen, ali je osjetljivost takve zemlje na promjene okolnosti veća od zemlje s tri A ocjenom. Ocjena BBB označava dobrog dužnika, malu vjerovatnoću problema, ali promjene okolnosti bi mogle ugroziti vraćanje duga. Ova se ocjena smatra i najnižim tzv. investicijskim rejtingom. To znači da se neka zemlja s ovom ocjenom može samostalno pojaviti na međunarodnom tržištu kapitala kao izdavač obveznica, odnosno da se pod “normalnim”, a ne špekulativnim uslovima može zaduživati kod stranih banaka. Treba reći da ima primjera da su zemlje s nižom ocjenom uspješno izdale obveznice.

Ocjene od BB i niže (B, CCC i sl) označavaju takozvane špekulativne kreditne rejtinge za zemlju. Na primjer, ocjena samo C znači da su problemi s vraćanjem duga vrlo izvjesni. SD je oznaka nevraćanja duga.

Da bi se omogućilo preciznije rangiranje država, uz slovne se oznake nerijetko dodaje i predznak “+” ili ”-“.  Naravno oznaka A+ je viši rejting od običnog A, baš kao što je i BBB- za nijansu slabija ocjena od BBB.

Uz slovnu se ocjenu obično stavlja i sud o očekivanjima kako će se ta ocjena kretati u budućnosti. Tako se razlikuju stabilna predviđanja (ne očekuju se promjene), pozitivna predviđanja (očekuju se promjene ocjene na bolje) ili negativna predviđanja (očekuju se promjene na lošiji rejting u doglednoj budućnosti).

Koje koristi ima zemlja od rejtinga?

Koristi od kreditnog rejting države su višestruke. Evo nekih:

Svaka zemlja koja se želi samostalno zaduživati na međunarodnom tržištu kapitala tj. izdavati obveznice ili se, pak, zaduživati kao država kod poslovnih banaka u svijetu, treba imati kreditni rejting. Kao i u ostalom dijelu finansija, što je rejting povoljniji, zemlja je bolji dužnik. To, pak, znači da će se moći povoljnije zaduživati na tržištu, odnosno uz nižu kamatu, veći iznos kredita ili duži rok otplate. Dakle, zemlja s ocjenom AAA može se zadužiti bitno povoljnije od zemlje s ocjenom BBB, dok se zemlja s ocjenom B praktički ne može samostalno zaduživati na međunarodnom tržištu, odnosno može to raditi pod špekulativnim uslovima, uz vrlo visoke kamate. Naravno, niže kamate na pozajmljena sredstva znače niže iznose otplate duga, što je za svaku zemlju povoljnije. A razumno zaduživanje znači da se zemlja može razvijati ne samo iz vlastitih sredstava nego i tuđih, što pod pretpostavkom zdravih ulaganja posuđenih sredstava znači i brži ekonomski rast, a time i veće blagostanje zemlje u cjelini.

Objavom svog kreditnog rejtinga država povećava informisanost o sebi samoj. Stoga svaka zemlja koja teži privlačiti direktna strana ulaganja sa dobijenim kreditnim rejtingom povećava transparentnost. Svim potencijalnim investitorima i kreditorima je uvijek drago da imaju što više informacija o nekoj zemlji. Naravno, svaki od njih mora napraviti “domaću zadaću” i analizirati pojedinu zemlju, ali međunarodno uporediv rejting od svjetski priznate agencije sigurno ubrzava proces donošenja odluke.

Jedna od glavnih osobina savremenih ekonomskih kretanja je rast transparentosti. Danas sve zemlje objavljuju o sebi neuporedivo više podataka nego što je to bio slučaj prije dvadesetak godina. Objavom rejtinga zemlja jasno kaže da nema šta sakrivati i da su svi podaci javni. I kad je rejting nepovoljan, to treba javno obznaniti.

​Sam rejting je dodatan test ukupnih ekonomskih politika neke zemlje. Mudar će čovjek uvijek rado poslušati ocjenu o svom radu. Stoga ni suverene države ne bi smjele zanemarivati mišljenje drugih o njenim ukupnim politikama, odnosno preciznije ekspertnoj procjeni mogućnosti servisiranja javnog duga ubuduće. Time zemlja dobija jedan od kriterija uporedbe s drugim zemljama. Takva se uporedba temelji na činjenicama, a ne predrasudama koje često postoje.

Proces dobijanja kreditnog rejtinga je složen i zahtijeva mnogo znanja koje se ne može pročitati u knjigama. Agencije koje rejting rade postavljaju visoke zahtjeve u vezi podataka o ekonomiji zemlje, u vezi procjena i predviđanja budućnosti. Time se zemlja prisiljava da s puno ozbiljnosti pristupi analizi svojih mogućnosti otplate duga, što nije uvijek slučaj. Stoga je bolje u taj proces ući što ranije.

Treba reći da osim rejtniga zemalja, u svijetu je vrlo uobičajno da preduzeća imaju rejting. Kreditni rejting svake firme uveliko zavisi i od kreditnog rejtinga države. Obično rejting preduzeća ne može biti viši od državnog, no u nekim je izuzetnim slučajevima i to moguće.

Od čega zavisi rejting neke zemlje?

Kompanije koje se bave ocjenom kreditnog rejtinga uzimaju u obzir niz kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja o nekoj zemlji. Dakle, glavne skupine pokazatelja su: politički rizik, dohodak i ekonomska struktura, mogućnosti ekonomskog rasta, mogućnosti prilagodbe fiskalnog sistema, dug ukupne konsolidovane države, različite ostale obaveze (kao npr. nefinansijska državna poduzeća), monetarna stabilnost, vanjska likvidnost, teret duga javnog sektora i teret duga privatnog sektora.  Važno je reći da ne postoji jedna metodologija, odnosno jedinstveni ponderi kojom se niz različitih pokazatelja pretvara u jednu ocjenu, već to sažimanje zavisi od ukupnog dojma analitičara, odnosno osoba koje donose konačnu odluku.

Kako teče proces dobijanja kreditnog rejtinga?

Da bi dobila kreditni rejting vlada neke zemlje (obično u saradnji s centralnom bankom) sklapa ugovor s nekom od agencija koje se tim poslom bave. Sam proces dodjele kreditnog rejtinga može trajati mjesecima. Prvo, agencija traži od zemlje čitav niz pokazatelja, ekonomskih i političkih. Nerijetko se traže konzistentne serije kvalitetnih ekonomskih varijabli od barem pet godina, a zahtijeva se obrazloženje predviđanja za budućnost (u kratkom i srednjem roku). Nakon analize podataka predstavnici agencije posjećuju zemlju gdje vode iscrpne razgovore sa svim relevantnim vlastima u nekoj zemlji.

Treba reći da je vrlo važna potpuna suradnja svih nivoa vlasti s agencijom. Samo u slučaju dostupnosti svih podataka i potpune kooperacije svih sudionika može se steći adekvatna slika o zemlji a time i odgovarajući rejting.

Nakon dobijanja prvog rejtinga, predstavnici kompanije obično barem jednom godišnje ponovno posjećuju zemlju. U međuvremenu zemlja je dužna agenciji redovno dostavljati tražene podatke, a agencije koriste i sve ostale dostupne podatke kako bi redovno pratili možebitne promjene situacije u zemlji.

Koje su glavne agencije koje rade kreditni rejting u svijetu?

Danas postoji veći broj kompanija koje se bave rejtingom i država i preduzeća. No, tri najgulednije i najveće kompanije sigurno su dvije američke, Standard and Poor’s (skraćeno S&P) i  Moody’s, te evropska FitchIBCA. Razvijenije zemlje obično imaju rejting od sve tri kompanije, no za zemlju koja počinje proces dobijanja rejtinga odabir jedne od najuglednijih sigurno je dovoljan.