Da li znate tačan odgovor na trik-pitanje dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju
Nobelova nagrada za ekonomiju dodeljena je Ričardu Taleru (Richard H. Thaler) sa Univerziteta u Čikagu za doprinos o boljem razumijevanju psiholoških i društvenih mehanizama u donošenju odluka investitora i potrošača.
Taler je jednom postavio pitanje koje, u suštini, oslikava ono što većina nas ne razumije kada je u pitanju novac.
Taler je inače autor popularne knjige „Nudge: Improving Decisions about Health, Wealth, and Happiness“. Pored ekonomije, uživa u golfu i dobrom vinu. Zato nije ni čudo što je jednom prilikom postavio kolumnisti New York Times-a sledeće pitanje o vinu, koje zapravo otkriva naše shvatanje novca.
Prije nego što odgovorite, pravite se da ste kolekcionar vina, ili bar neko ko kupuje kvalitetno vino i drži ga u kući neko vrijeme, prije nego što ga otvori.
Pitanje je sljedeće:
„Koliko bi vas koštalo da popijete bocu vina koju ste kupili prije nekoliko godina za 50 dolara, a sada vrijedi 500 dolara?“
Odgovor ima malo veze sa vinom a mnogo sa ekonomijom.
Pitanje ilustruje koliko ljudi miješaju dva osnovna pojma: realne troškove i potencijalne troškove.
Realni troškovi su ono što ste već potrošili. Već ste dali novac za nešto, i ne može se ništa učiniti da se to povrati. Morate to da otpišete. U ovom slučaju, to je 50 dolara koje ste već dali na bocu vina.
Potencijalni troškovi jesu cijena izbora jedne akcije u odnosu na drugu – u ovom slučaju, to je što ste izabrali da popijete bocu vina a ne da je prodate za 500 dolara, ili čak da je zadržite i prodate je po još većoj cijeni u budućnosti.
Ispravan odgovor na pitanje je da vas košta 500 dolara da popijete bocu vina, jer ste izabrali da uživate u njemu a ne da ga prodate.
„Većina ljudi kaže da ih ne košta ništa. Neki ljudi čak i kažu da ‘zarađuju’ novac pijući to vino jer ih je koštalo samo 50 dolara. To je mentalna računica,“ objašnjava Taler za New York Times, prenosi BizLife.
Ljudi nijesu uvijek racionani kada je u pitanju novac. Kupujemo mnogo a štedimo malo, jer prosječna osoba ne misli o novcu potpuno racionalno, kao što to rade ekonomisti.
Ipak, za početak mogli bismo da prihvatamo neke osnovne principe ekonomije kako bismo bili na „stvarnom“ dobitku.
