Savjet iz Hrvatske: Zabranite strane kockarske sajtove jer preko njih odlazi veliki novac
Crna Gora može kvalitetnije urediti oblast igara na sreću novim zakonom ukoliko koristi i pozitivna i negativna iskustva iz Hrvatske i drugih zemalja. Treba uvesti zabranu za inostrane sajtove jer se preko njih odliva veliki novac, definisati mjere protiv maloljetničkog klađenja, povezati igre na sreću i turizam, to su neki od savjeta direktora Hrvatske udruge za igre na sreću Ivana Bagarića u intervjuu “Vijestima” povodom najavljene izrade novog zakona o igrama na sreću u Crnoj Gori.
Ministarstvo finansija je novi zakon trebalo da predloži u septembru ove godine, ali je izrada, prema informacijama “Vijesti”, odložena za mart. Postojeći zakon pisan je prije 13 godina i zastario je. Očekuje se da se ovim zakon uvede red u ovu djelatnost, smanji siva zona i poboljšaju državni prihodi, kao i preciziraju određena pitanja kod kojih sada postoje različita tumačenja.
Crna Gora od igara na sreću godišnje prihoduje 12 miliona eura, koliko je to u Hrvatskoj?
Prema informacijama kojima raspolaže naša Udruga, u 2016. godini država je prihodovala više od jedne milijarde kuna (132 miliona eura) samo po osnovu poreza i naknada na igre na sreću. Ako samo pogledamo kladionice koje zajedno sa Hrvatskom lutrijom imaju više od 4.000 zaposlenih, onda možemo zamisliti koliko je to poreza na osnovu doprinosa za plate, koliko je to najmova prostora, ugostiteljskih udjela od terminala za klađenje i drugih direktno vezanih troškova, na koje imate porez koji pune državni budžet. Prema analizama u Hrvatskoj igrači tri puta više posjećuju ilegalne strane on-lajn kladionice nego domaće, onda možete sami izračunati koliko bi to bilo više prihoda u državnom budžetu od igara na sreću.
Postojećim zakonom je vrlo šturo tretirano on-lajn klađenje, kod kojeg promet sve više raste u odnosu na ostale oblike klađenja. Kako je to definisano u Hrvatskoj, koliko iznose koncesije?
U Hrvatskoj se sada oko 60 odsto od ukupnog prometa u igrama na sreću obavlja on-lajn, dok kod nekih zemalja on iznosi i 70 do 80 odsto. U Hrvatskoj je zakonom omogućeno priređivanje klađenja putem interneta (on-lajn klađenje) i sms klađenje. Pravo priređivanja ima priređivač koji zapošljava najmanje 100 radnika i u svakom trenutku priređivanja i ima otvorenih najmanje 50 uplatnih mjesta, te je direktno spojen na informacioni sistem Ministarstva finansija.
Godišnja naknada iznosi 3 miliona kuna (400 hiljada eura) te se još plaća i porez na uplatu u iznosu od 5%. Samo da napomenem da u Hrvatskoj od ukupno 6 priređivača klađenja samo 4 priređuju on-lajn klađenje, što ide u prilog vrlo rigoroznim uslovima dobijanja koncesija i samog poslovanja.
Da li u Hrvatskoj postoji zaštita kako bi se spriječilo klađenje na sajtovima iz inostranstva? Da li je to neka zemlja uspjela da uradi?
U ovom trenutku, nažalost, u RH ne postoji adekvatna mogućnost sprečavanja klađenja na stranim ilegalnim on-lajn stranicama iako je postojećim Zakonom već zabranjeno priređivanje strancima kao i oglašavanje istih na području Hrvatske.
Udruga konstantno radi na tome kako bi se poduzele odgovarajuće mjere koje bi spriječile takvo ilegalno priređivanje, a mjere koje predlažemo su: blokiranje IP adresa i strogo kažnjavanje ilegalnih priređivača kao i njihovo oglašavanje. Samo mogu reći da po tom pitanju nema sluha od strane Ministarstva finansija, bez obzira što velika sredstva odlaze iz Hrvatske.
Po trenutnoj analizi koju smo radili tri puta više igrača odlazi na strane internet kladionice nego igra na domaćima, te onda sami možete zaključiti koliki je to gubitak za državu i nas priređivače.
Sve više država Evropske unije sprovodi mjere blokade IP adresa ilegalnih priređivača, a među zadnjima koje su to provele su Slovačka, Poljska i Rumunija. Svaka od navedenih članica je objavila tzv. „black list“ nelicenciranih internet kladionica, te sprovodi zabranu pristupa istih blokadom IP adresa. Po ovim primjerima vidimo kako je moguće da velike članice EU blokiraju IP adrese takvih priređivača, pa je nejasno zašto Hrvatska to ne sprovodi, odnosno zašto isto ne bi Zakonom propisala i sprovela i Crna Gora.
Opširnije na portalu Vijesti
