Deset godina kasnije: Zašto gledati Breaking Bad?

Iz serije (wallup.net)

Stotinu i trinaest nagrada (dva „Emmya“ za najbolju glavnu ulogu), te još 191 nominacija (četiri za „Zlatni globus“). Milioni gledalaca i fanova serije u cijelom svijetu. Sve su to činjenice vezane uz jednu televizijsku seriju.

Njeno je ime Breaking Bad. 

Sve je počelo 2005.godine. Vince Gilligan (tvorac tridesetak epizoda „Dosjea X“) je napisao scenarij, a ponudio ga je redom HBO-u, Showtimeu i TNT-u, ali nijedna od navedenih kuća ga nije željela otkupiti odnosno realizirati. Gilligan je uspio tek kad je svoj tekst ponudio „AMC-u“, producentskoj kući koja je realizirala serije „Momci sa Madisona“, „Živi mrtvaci“ te „Ubojstvo“). Pošto je priča bila napisana, ostala je još jedna vrlo bitna stvar; izabrati glumce. Stvari su što se tiče većine uloga išle glatko sve do izbora glavnog glumca. Giligan je odmah htio zaposliti Bryana Cranstona, ali su producenti bili protiv te ideje. Realno gledajući i ne treba im se čuditi; njihovo mišljenje da Cranston neće biti dovoljno uvjerljiv u ozbiljnoj ulozi nakon što je postao poznat kao Hal u vrlo dobroj i zabavnoj, ali humorističnoj seriji „Malcolm u sredini“ je bilo posve normalno i razumljivo. Tek nakon što su John Cusack i Matthew Broderick odbili ulogu (hvala im na tome) Gilligan je uspio „ugurati“ svojeg favorita….

Njegovo ime je Walter White. Živi sa obitelji u Albuquerqueju, država Novi Meksiko. Njegov život je daleko od „američkog sna“; profesor je kemije u srednjoj školi, sin mu se bori s posljedicama cerebralne paralize. Žena mu je trudna i opterećen je hipotekom koju obitelj White jedva otplaćuje. No, to nije sve; baš oko pedesetog rođendana dijagnosticiran mu je rak pluća. Liječnici mu ne daju previše vremena, pa se Walter osim s bolešću susreće i s financijskim problemima. Želi obitelji nakon svoje smrti osigurati normalan život, a ne ostaviti financijsku pustoš iza sebe. Spletom okolnosti Walter naleti na svojeg bivšeg učenika, sada neuspješnog sitnog kriminalca Jesseya (Aaron Paul), te njih dvoje postaju partneri; prema Walterovom receptu počinju kuhati superkvalitetni metamfetamin (sintetička droga koja stimulira mozak slično kao adrenalin, jeftinija od kokaina, vrlo brzo stvara ovisnost…). Jesse je zadužen za distribuciju. Takav razvoj situacije donosi Walteru razne rizike. Jedan od njih je i Walterov šogor Hank Schrader (Dean Norris), DEA-in agent koji je prototip policajca ne samo po zanimanju, nego i po mentalnom sklopu i načinu života…

Deseci su serija i filmova napravljeni o proizvođačima i dilerima droge. Najčešća dva obrasca su: veliki narko bossovi i njihove organizacije, ili pak dileri i proizvođači iz siromašnih četvrti koji su svojim porijeklom „programirani“ da se bave takvim poslovima. „Breaking Bad“ donosi novi pristup; Walter je sredovječni profesor, bijelac (prezime White je namjerno takvo; ono naglašava boju kože te želi reći da kreator serije ne želi robovati stereotipima), pripadnik srednje klase, obiteljski čovjek iz susjedstva. Njegov život je toliko jednoličan da je zaboravio na krizu srednjih godina. Takav način života, „kastriran“ od bilo kakvog uzbuđenja, Walter vodi sve dok ne sazna da boluje od neizlječive bolesti. Ironično je da Walter mijenja svoj život i kreće u akciju tek nakon što sazna da su mu dani odbrojani. Promjena je uistinu radikalna….

Ako pogledamo početak priče i motive ulaska Waltera White u „posao“ teško je moralizirati i osuđivati ga. On je „pater familias“ koji nakon odlaska s ovog svijeta želi osigurati normalan život svojoj ženi i djeci. No, to je samo površina cijele priče. Bolest je „okidač“ za analizu i scenarističko seciranje karaktera i psihe glavnog junaka. Novac koji je planirao skupiti, Walter uz pomoć svoje desne ruke Jesseya skuplja vrlo brzo, ali ne prestaje kuhati. „Tamna strana je lakša i zavodljivija“ rekao je Yoda. a Walter je brzo upoznao njenu zavodljivost.

Nakon mnogih iskušenja, žrtava koje je posredno ili neposredno skrivio, te spoznaje da njegova žena „jedva čeka da se rak vrati“, Walter priznaje da ne može stati s kuhanjem jer je to „jedino u čemu je izvrstan u životu „. Taj trenutak je njegov konačni prelazak na „tamnu stranu“, te dokaz da je „puknuo i postao loš“.

Kao i kod Anakina, odnosno Dartha Vadera, prelazak je išao postepeno; od rastapanja dilera kiselinom, puštanja da se Jesseyeva djevojka uguši što na kraju izaziva i avionsku nesreću koja rezultira desecima mrtvih, do ubojstva poslodavca, narko bossa Gusa. Zvuči pomalo nevjerojatno i bizarno da je Walter srušio avion…

Doduše ne direktno, ali na posredan način jest. Tvorci serije propitkuju svoje gledatelje; gdje je okidač za običnog, prosječnog čovjeka da postane loš? Imamo li svi takav okidač; nekome se aktivira, nekome ne (nije nužno da postanemo dileri i proizvođači metha; postoji puno načina da se postane loš). Bi li Walter ikada aktivirao „tamnu stranu“ da se nije razbolio? Pitanja koja daju dodatnu zanimljivost ionako već sjajno napisanoj priči.

Poseban dio radnje je odnos Waltera i njegovog „šegrta“ Jesseja. Njihovim usponom u svijetu kriminala njihovo se „iskustvo“ obogaćuje, a njihova logistika jača. Od derutne kamp kućice gdje su počeli kuhati meth dolaze do vrhunski opremljenog laboratorija. Njihovo logističko odrastanje prati i sve veća zamršenost njihova odnosa. Taj odnos je, na neki čudan način, sličan odnosu oca i sina. Iako Walter često manipulira Jessijem. te ga ponekad iskorištava. u najtežim je trenucima ubio zbog njega. Kako bi ga zaštitio.

S druge strane Walter je Jessieju otac kojeg zapravo nikada nije imao (fizički Jessiejev otac postoji, ali sina ne priznaje zbog njegove sklonosti drogama).

Osim Bryana Cranstona u ulozi Waltera Whitea iliti Heisenberga (pseudonim koji si je Walter sam dodijelio; inače posveta fizičaru Heisenbergu koji se smatra tvorcem moderne kvantne teorije) koji je maestralno odradio svoj posao, te je najvažniji komad u mozaiku zvanom „Breaking Bad“ nepravedno bi bilo ne spomenuti i ostale „komadiće“(čitaj glumce i ekipu) tog mozaika.

Michael Slovis „meštar“ od kamere i fotografije (inače radio i na serijama „CSI“ i „Televizijska posla“) je obavio odličan posao. Kamera je često statična i „polagana“, te nas sugestivno uvodi u događaje koji se spremaju. Njegov rad je potvrda izreke da „slika govori tisuću riječi“. Ostatak glumačke ekipe je također briljantno odradio svoj dio posla. Glumačke role su zahtjevne te nije lako pratiti Cranstonov „ritam“ koji je nametnuo kroz cijelu seriju. Ali, ekipa je uspjela.

Od Walterove supruge Skylar (Anna Gunn) koja se mora pomiriti sa suprugovim novim „zanimanjem“ jer se on zbog njega spreman odreći apsolutno svega, do sjajnog Boba Odenkirka u ulozi odvjetnika Saula Goodmana koji ima rješenje za sve probleme te „zna ljude koji poznaju ljude“. Sve uz određenu proviziju.

Najbolju i najupečatljiviju ulogu (naravno uz Cranstona) ostvario je Giancarlo Esposito u ulozi narko bossa Gustava „Gusa“ Fringa. Njegova gluma je sjajna; odlično je interpretirao čovjeka s dva lica. Javno, većini poznato lice pokazuje skromnog, društveno aktivnog voditelja lanca restorana. Iza njegovog tamnog naličja skriva se hladni i brutalni narko boss koji je spreman eliminirati svakoga tko mu stane na put. Well played, Giancarlo.

Serija osim trgovine drogom kritizira i komentira neke segmente američkog društva. Posebno je „na tapeti“ zdravstveni sustav. Cinična je i znakovita epizoda u kojoj je Hank, Walterov šogor (pripadnik DEA-a) ranjen od strane pripadnika kartela (metak je trebao završiti u Walterovom tijelu). Zdravstveno osiguranje mu ne pokriva sve troškove liječenja, te u pomoć priskače Walter te plaća te troškove… Novcem koji je zaradio proizvodnjom i prodajom droge.

Ovo je serija koja iz sezone u sezonu „raste“, postaje sve zanimljivija. Finale serije, njen završetak, odrađen je sa stilom i na zadovoljstvo većine obožavatelja (za razliku od npr. Dextera). Od uvodne epizode do samoga kraja televizijska serija „Breaking Bad“ je jedan od najboljih televizijskih proizvoda. I tu se više nema što dodati. Niti oduzeti.

Izvorni tekst pročitajte ovdje

januar 26, 2018 at 2:28 pm