BDP više nije pouzdan pokazatelj

Piše: Thomas Straubhaar / Deutsche Welle

Na žalost to nije šala, nego zastrašujuća stvarnost: makar je vrlo dug popis nedostataka prilikom obuhvaćanja, izračunavanja i tumačenja „bruto domaćeg proizvoda“ – i ti nedostaci su odlično poznati, BDP je bio i ostao jedino ozbiljno mjerilo za ukupnu gospodarsku aktivnost.

Kao da je sve u prekrasnom redu kod istraživanja, sve što je netko i nešto u gospodarstvu i znanosti u redovitim razmacima daje prognoze za sljedeći kvartal ili godinu ili kako će se BDP razvijati kratkoročno i srednjoročno. Isto tako i svi u medijima i javnosti potpuno ozbiljno prihvaćaju te podatke mudraca i stručnjaka.

Usredotočenost na BDP i njegovu promjenu je danas više nego ikad velika greška. Tu se ne radi o staroj „lijevoj“ kritici kako BDP samo izražava blagostanje, ali ne i njegovu raspodjelu u društvu i da zato ne može biti niti mjerilo blagostanja neke zajednice. Nova kritika zadire dublje u srž: ona se pojavila zbog uvjerenja kako je mjerenje BDP-a izgubilo vezu s realnošću. BDP je i inače tek djelomice bio u stanju prikazati strukturnu promjenu od „stvarne“ industrije u „nevidljivo“ gospodarstvo usluga i znanosti. A u doba digitalizacije BDP je postao potpuno nepouzdan i kao mjerilo za čitavu gospodarsku klimu.

Novim tehnologijama se sve veći udio stvaranja vrijednosti seli u virtualni svijet s onu stranu fizičkog prisustva neke robe ili proizvoda. Za mnoge novine koje više nisu vezane za prostor i materijal u digitalnom dobu, jednostavno (još) nedostaju statistički instrumenti koji bi ih mjerili. Informatičke vrijednosti u mreži su u najboljem slučaju još djelomično obuhvaćene. Ali kada današnje aplikacije ili platforme kao što su Uber, Car to Go ili Airbnb otvaraju put sharing economy i učinkovitijem korištenju postojećih dobara, automobila ili stanova, BDP tu – ako uopće – bilježi tek rudimentarne promjene.

Značajna količina dobara koja se na internetu nude gotovo besplatno tako uopće ne dospijeva u BDP. Ali ona su nadomjestak kupovini „stvarnih“ proizvoda koji bi bili obuhvaćeni u BDP-u. Ako Wikipedia zamijeni leksikon, Youtube televizijski program ili kad neki nerd na mrežu stavi svoju glazbu, program ili video koji je snimio, onda korisnici dobiju nešto, a da nisu nešto bitno morali platiti. Ali makar time raste zadovoljstvo, BDP pada jer se prodaje manje izdanja knjiga ili DVD-ova. To se isto odnosi i na portale, vijesti koje zamjenjuju tiskane medije pa makar ljudi dobivaju jeftiniji pristup informacijama, BDP pada.

To stvaranje na internetu, baš kao i međusobna dioba „skupih“ dobara dugoročne vrijednosti u sharing economy – kao što su stanovi, automobili ili električni uređaji – koji se dijele umjesto da svatko kupuje svoj, teško se mogu konkretno prebrojati, prostorno odrediti i staviti u jasan vremenski razmak. Zato je i BDP i njegovi instrumenti mjerenja manje važni nego što su ikad bili.

To shvatiti nije samo nešto najmanje što se treba očekivati od znanosti koja traži nove i bolje metode kako da to obuhvati. To se mora objasniti i javnosti i medijima koliko je besmisleno postalo uzbuđivati se zbog minimalnih promjena BDP-a daleko iza decimalnog zareza ili pak izražavati zabrinutost ili euforiju dok postoji temeljni problem koji stavlja u pitanje čitav koncept mjerenja gospodarstva.

Kod prognoza BDP-a je jasnije nego ikada, i još jasnije nego što je prije bilo, vidljiva potreba da se bude oprezan s pogrešnim fetišizmom brojeva. Te naizgled tako precizno izračunate prognoze zapravo nemaju pouzdanu vezu s realnošću digitalnog svijeta. Zato ne posjeduju niti tu kvalitetu da služe kao pouzdani kompas politici i gospodarstvu.

Thomas Straubhaar je profesor za međunarodne gospodarske odnose na Sveučilištu Hamburg. On je bio i direktor Hamburškog svjetskog gospodarskog instituta (HWWI) i odazvao se molbi DW-a da na našim stranicama iznese svoja stajališta.

februar 26, 2018 at 10:00 am