Ima li nade za zemlju koja tone u kolaps? Inflacija je 14.000 odsto a 9 od 10 ljudi gladuje
Venecuelci u nedjelju izlaze na predsjedničke izbore na kojima se očekuje pobjeda predsjednika Nicolasa Madura. No nastavak njegove vladavine vjerovatno će produbiti ekonomsku i političku krizu u zemlji, uzrokovati još više patnji i prisiliti još više ljudi da se isele.
Predizborni plakati postavljeni po glavnom gradu Karakasu ističu jednog kandidata više nego druge: predsjednika Nicolasa Madura, koji očekuje glatku pobjedu u atmosferi apatije i indiferentnosti, prenosi Poslovni dnevnik.
“Maduro će pobijediti. Nije važno hoće li osvojiti glasove. Pobijediće”, rekao je jedan preduzetnik koji je želio ostati neimenovan.
Maduru je drugi mandat, čini se, zajamčen zbog bojkota opozicionih stranaka, podrške državnog aparata i navodne spremnosti provladine izborne komisije da namjesti rezultate izbora.
No većina Venecuelaca previše je zaokupljena pukim preživljavanjem da bi im bilo stalo do izbora, čekajući u dugim redovima ispred gotovo praznih supermarketa i prekopavajući po smeću u potrazi za hranom.
“Danas devet od deset Venecuelaca odlazi na spavanje gladno”, rekla je Lilian Tintori, aktivistkinja za ljudska prava čiji se suprug, politički disident Leopolod Lopez, nalazi u kućnom pritvoru zbog optužbi za podsticanje na nasilje.
Maduro, 55-godišnji nasljednik socijalističke “Bolivarske revolucije” pokojnog predsjednika Huga Chaveza, ima samo jednog ozbiljnog suparnika.
To je bivši guverner države Lare, Henri Falcon (56), koji je ostao bez podrške opozicione koalicije Okrugli stol demokratskog jedinstva (MUD) jer nije prihvatio njen poziv na bojkot izbora.
Drugi kandidati, evangelički pastor Javier Bertucci i disident Reinaldo Quijada, manje su poznati.
“Snažni kandidati koji mogu pobijediti na izborima su ili u zatvoru, diskvalifikovani ili u egzilu”, rekala je Tintori za agenciju DPA, procijenivši broj političkih zatvorenika na 398.
Nekad pristalica vlade a sada disident, Falcon obećava da će ekonomiju vezati uz dolar, osloboditi političke zatvorenike i obnoviti veze sa SAD-om, najvećim Madurovim neprijateljem.
Maduro ga zove “Faltrump” i optužuje da želi “predati domovinu gringosima i evropskim oligarsima”.
Uprkos tome što je u nekim anketama iz aprila Falcon bio u vođstvu, privukao je malo ljudi na svoje predizborne skupove jer su Venecuelci bili zaokupljeni protestima protiv nestašica vode i prekida u snabdijevanju strujom.
Inflacija, siromaštvo, nestašice
Otkako je preuzeo vlast nakon Čavezove smrti 2013, Maduro se mora nositi sa sve dubljom ekonomskom krizom izazvanom padom cijena nafte, glavnog izvoznog proizvoda zemlje, kao i višegodišnjim lošim upravljanjem, korupcijom i prevelikom javnom potrošnjom.
Vlada jedva da objavljuje bilo kakve podatke, ali nezavisne procjene pokazuju da je ekonomija prošle godine pala dramatičnih 14 odsto.
Inflacija je u zadnjih 12 mjeseci dostigla 13.779 posto, po Nacionalnoj skupštini kojom dominira opozicija. Valuta zemlje, bolivar, toliko je bezvrijedna da su potrebne vreće novčanica za kupovinu par slatkiša.
Maduro očajnički nastoji obuzdati krizu, najavivši u martu da će Venecuela izbrisati tri nule sa svoje gotovo bezvrijedne valute. Mjera bi trebalo da stupi na snagu 4. juna.
Obični Venezuelci platili su visoku cijenu krize, suočeni s nestašicama hrane, lijekova i drugi osnovnih potrepština.
Neslužbene procjene pokazuju da stopa siromaštva iznosi 80 odsto, a u zemlji živi 32 miliona stanovnika. Neki su prisiljeni na borbu za goli opstanak, jedući ostatke hrane iz kontejnera za smeće, a neku su morali i napustiti svoju djecu.
“Mnoga djeca pala su ovdje na školskom dvorištu u nesvijest, jer ništa nijesu jela”, rekao je kuvar Yasiri Paredes, koji radi za humanitarnu organizaciju koja priprema obroke za školsku djecu u Karakasu.
Više od 88.000 oboljelih od HIV-a ostalo je bez lijekova, rekao je Francisco Valencia iz nevladine organizacije Codevida.
“Vjerovatno ne postoji zemlja u istoriji svijeta koja je izgubila toliko puno u tako kratko vrijeme”, rekao je Phil Gunson, analitičar Međunarodne krizne skupine.
Na izbore pod prisilom
Vlada guši proteste “čeličnom rukom”. Više od 100 ljudi poginulo je na protestima prošle godine. Mnogi obični ljudi nisu željeli o tome govoriti.
“Ako pobijedi Maduro, preseliću se s porodicom u Ekvador”, rekao je preduzetnik Joel Santiago, jedan od rijetkih koji je dopustio da mu se objavi ime.
Politička i ekonomska kriza povećala je migraciju. Gotovo tri miliona ljudi otišlo je u SAD, Španiju i latinoameričke zemlje otkako je Čavez došao na vlast 1999, po podacima stručnjaka za migracije Tomasa Paeza Brava.
“Vlada u biti ostaje na vlasti jer ima podršku oružanih snaga”, rekao je Gunson.
Opozicioni savez MUD pozvao je glasače da “ulice budu puste” umjesto da glasuju na izborima koje su SAD, desetak latinoameričkih zemalja i EU ocijenili nedmokratskima.
Maduro, koji za ekonomsku krizu okrivljuje “oligarhijsku mafiju” i obećava pokretanje još nedefinisane “nove ekonomije”, poziva biračko tijelo da mu iskaže povjerenje s 10 miliona glasova, što čak ni harizmatičnom Čavezu nije nikada uspjelo.
“Vlada prijeti radnicima u javnom sektoru da će ostati bez posla ako ne glasaju”, rekao je Gunson.
Očekuje se ipak da će neki dobrovoljno glasati za Madura kao Čavezovog političkog nasljednika.
“I dalje postoje ljudi koji vjeruju u ‘čavizam'”, rekao je Gunson. “Podrška Čavezu je gotovo religiona stvar… nešto jako duboko.”
Ako Maduro pobijedi, nastaviće gušiti slobode i radikalizirati svoj režim, smatra direktor agencije za ispitivanje javnog mnijenja Delphos, Felix Seijas.
“Više ne možemo čekati”, rekla je Tintori, “jer svaki novi dan u Venecueli donosi više mrtvih, više egzodusa, više krize.”
