Kako Turska povećava svoj uticaj na Balkanu

Podijeli

U kafiću u Novom Pazaru, većinski muslimanskom gradu na jugu Srbije, više emocija izazivaju turski fudbalski klubovi Fenerbahce i Galatasaray nego Partizan ili Crvena zvezda.

To je samo jedan od znakova rasta turske prisutnosti na Balkanu, gdje se mnogi pitaju što njihov nekadašnji gospodar iz osmanskog doba zapravo ima u planu za tu regiju.

“Turska u zadnje dvije decenije vodi vrlo aktivnu politiku na Balkanu”, kaže Jean Marcou, naučnik s Francuskog instituta maloazijskih studija u Istanbulu.

“Turska je doprinijela stabilizaciji područja nakon ratova koji su pratili raspad bivše Jugoslavije”, naglašava on.

U tom smislu postoji osjećaj zahvalnosti, ali nametljivi turski predsjednik Redžep Taip Erdogan želi da Turska igra važnu ulogu u svijetu, a posebno u svojoj nekadašnjoj zoni uticaja.

Osmansko Carstvo kontrolisalo je Balkan od 14. do 19. vijeka. S tog su područja bili mnogi javni službenici i čelnici koji su upravljali carstvom koje se prostiralo od Austrougarske do Bliskog istoka.
Erdogan će u nedjelju u Sarajevu održati predizborni skup za tursku dijasporu uoči parlamentarnih izbora 24. juna.
Novi Pazar ga je prošli mjesec proglasio svojim počasnim građaninom.

Erdogan vlada Kosovom

Analitičari kažu da Erdoganov “neoosmanizam” na Balkanu, regiji koja članstvo u EU-u vidi kao način za napredovanje, ne sjeda svima dobro.

“Turska ne može poslužiti kao uzor balkanskim zemljama koje žele u EU”, kaže švajcarski analitičar Enver Robelli.

U martu je na Kosovu u saradnji turske i kosovske obavještajne službe uhapšeno šest turskih državljana koje Ankara optužuje za pripadnost pokretu klerika Fetulaha Gulena, dežurnog Erdoganovog krivca za pokušaj državnog udara prije dvije godine. Svi uhapšeni odmah su deportovani u Tursku, a o cijeloj operaciji ništa nijrsu znale kosovske vlasti niti sudovi.

Kosovski premijer Ramuš Haradinaj akciju je nazvao neprihvatljivom i smijenio je ministra unutarnjih poslova i šefa obavještajne službe.

“Erdogan vlada Kosovom”, pisali su tada kosovski mediji.

Vazalska politika

Slično ogorčenje zavladalo je u BiH u februaru nakon što su sarajevske vlasti odustale od namjere da turskog književnika, nobelovca Orhana Pamuka proglase počasnim građaninom.

Umjesto Pamuka, Sarajevo je za počasnog građanina izabralo bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića koji je u znak protesta počast odbio. Tvrdeći da se od Pamuka odustalo zbog straha od Erdogana, bosanskohercegovačka opozicija optužila je vlasti za “vazalsku politiku” prema Turskoj.

Turske namjere na Balkanu zbog tereta tegobne istorije izazivaju sumnjičavost i u Srbiji i među Srbima.

Na političkim skupovima u Republici Srpskoj kao jedna od glavnih parola redovno se može čuti da “RS nije Turska”. Marcou kaže da uprkos napetostima tursko-srpski odnosi napreduju “zahvaljujući zatopljenju odnosa Ankare i Moskve od 2016. godine”. Za Beograd je to odlično na ekonomskom nivou.

“Ne prođe na nedjelju dana da neki turski ulagač ne dođe u Srbiju”, rekao je nedavno srbijanski ministar trgovine Rasim Ljajić.

Kosovo nije Njemačka

Turske kompanije kontrolišu i aerodrom u Prištini i namjeravaju izgraditi jedan u Valoni, u južnoj Albaniji. Imaju u vlasništvu i kosovsku energetsku kompaniju KEDS/KESCO i favoriti su za izgradnju autoputa Beograd-Sarajevo.

Turci nijesu na Balkanu samo kako bi pomogli ekonomski razvoj nego i kako bi rehabilitovali osmansko nasljeđe i uspostavili kulturnu suradnju, tvrdi Marcou.

Oko 10.000 učenika u 150 bosanskih škola uči turski, treći strani jezik u BiH poslije engleskog i njemačkog.
Turci su finansirali izgradnju džamije u Mitrovici, najveće na Kosovu, s dva miliona eura.

Planiraju izdvojiti i 30 miliona eura za džamiju u Tirani, koja bi trebala biti najveća na Balkanu.

Ankara “stvarno ima utjecaj” na Balkanu, naglašava Robeli.

“Kosovo, Bosna, Albanija Makedonija smatraju se bivšim područjima Osmanskog Carstva i dijelom neoosmanskog svijeta”, rekao je on.

“Nemojmo se zavaravati”, naglašava Robeli, “Kosovo nije u poziciji, kao Njemačke, othrvati se turskom pritisku”.

Hina