Preporučujemo film o nastanku McDonald’s-a: The Founder (2016.)

Biografske drame su često, što se kaže, sigurica. Bave se ljudima koji su na razne načine dospjeli na stranice istorije, svojim talentom, podvigom, djelom ili, bolje reći, svojim stvaralaštvom, bez obzira o kakvom se radi.

Sami ljudi i njihova djela su dovoljno zanimljiva da na kraju dobijemo barem prosječan film. Ima i onih neuspješnih, ali su u manjini. Sama snaga lika i djela će nas zainteresovati, tako da će naša znatiželja i glad da saznamo sve o nečemu za šta čitav život znamo, ali ne znamo priču iza. Zbog toga ćemo i spustiti standarde, one filmske ili iste zaboraviti, samo da bi čuli priču. Upravo jedna takva priča o nečemu za što smo svi čuli, a mnogi i probali, donosi nam film sa Majkl Kitonom (Michael Keaton) u naslovnoj ulozi, po imenu The Founder.

Priča prati Rej Kroka (Kiton), trgovačkog putnika koji pokušava da proda novi multi-mikser za milkšejk. Iako je kroz svoju karijeru bio prilično uspješan prodavajući razne stvari, a čime je obezbijedio i pristojan život i kuću za sebe i suprugu, ovaj mikser mu zadaje mnogo problema. Nudeći isti obilazi sve moguće restorane brze hrane i, pored nažalost neuspješne prodaje, upoznaje se sa svim manama drive-in restorana, čekanja po sat na svoju porudžbinu koja često na kraju bude pogrešna.

Tako jednog dana dobija porudžbinu za šest svojih miksera iz malog restorana iz San Bernandina, Kalifornija. Viže nego zaintrigiran sjeda u automobil i vozi se preko čitave zemlje do Kalifornije. Tamo staje pred restoran brze hrane. Veliki redovi ljudi, usluga za trideset sekundi, a sve se konzumira iz jednokratnog papirnog pakovanja. Bila je to ljubav na prvi pogled. Ljubav koja će povesti Reja na avanturu njegovog života, stvaranje istorije i jednog od najvećih lanaca restorana brze hrane na svijetu, McDonald’s, piše Saša Pešikan za sajt Filmske recenzije.

Pešikan nije htio pričati o radnji, jer priču o nastanku Meka treba sami da saznate. Zašto? Jednostavno što je to prava priča američkog sna. Upravo na toj i sličnim pričama o snovima je nastala Amerika i doživjela svoj procvat. Te priče nam govore o uspjehu običnog čovjeka i njegovom usponu ka zvijezdama. Priča gdje je sve moguće ako si uporan i ideš za svojim snom, koja govori o zemlji gdje se svako može ostvariti i uspjeti. Priča koja je gorivo čitavog društvenog uređenja i napretka jedne od najvećih svjetskih sila, vojnih i onih ekonomskih.

Ako pogledamo kroz istoriju, SAD je utemeljena na američkom snu. Mnogobrojni su primjeri toga, a isti je ovjekovječen kroz fabriku snova, Holivud, kroz mnoge knjige, TV, reklame, a upravo to je ono što je sve stanovnike vodilo naprijed, ka uspjehu. Vodilo ih da bolje rade, da se trude, da privređuju, daju sebe, jer imali su jasan dokaz da se može uspjeti. Mislim da je američki san najveći uspjeh onih koji su vodili SAD i doveli je do statusa koji ima.

Upravo jednu takvu priču i čovjeka odanog snu nam donosi Majkl Kiton u još jednoj odličnoj ulozi. Potpuno uživljen, rekao bi Majkl nosi čitav ili većinu filma na svom performansu. Potpuno na približuje čovjeka koji možda nema neki izražen talent, koji ne zna sve, ali u jednom je ispred svih, a to je upornost i tajna njegovog uspjeha. Takođe, on ima ipak talenat, a to je da nađe prave ljude koje će angažovati kako bi se posao završio. On je uporan da uspije i na tom putu ne staje.

Prelazi sa posla na posao, ide za svakom idejom koja mu se učini dovoljno dobrom. Neuspjesi ga ne demorališu, već naprotiv guraju da još jače grize. Jednom kada nađe nešto što mu se svidi, u šta se zaljubi, to mora biti njegovo po svaku cijenu. Tada ne preza ni od čega i jedino je važno stići do cilja. Tako je bilo i sa Mekom, ali drugim stvarima u njegovom životu. Upravo sve ove transformacije, ovu žestinu, strast, volju nam potpuno opipljivo i uvjerljivo donosi Kiton i uživanje ga je gledati.

Film je režirao Džon Li Henkok (John Lee Hancock), režiser kome ovo nije prva biografska drama, već iza sebe ima odlične naslove kao što su The Blind Side i Saving Mr. Banks. To iskustvo je iskoristio i ovdje, a time napravio dobru biografsku dramu. Pošto je protiv sebe imao jednu od najvećih priča, Pešikan smatra da nije mogao mnogo uraditi kako bi izašao iz sjenke iste, ali je uradio ono što je mogao. Napravio je dinamičan film, koji vam drži pažnju sve vrijeme.

Izvagao je tok same radnje na način da sve vrijeme vas vuče dalje, kako bi saznali čitavu priču. Sam prikaz tog vremena je odličan i imate osjećaj da ste tamo u vrijeme kada su nastajale velike priče. Nailaze djelići, tada tek u začetku, kojima danas znate tačno mjesto. Gledate istoriju kako se stvara i to je zasigurno veliki doprinos kako režisera tako i scenariste Roberta Sigela. Scenografija, fotografija, muzika, sve funkcioniše u duhu priče i vremena, tako da kad se sve sagleda, Henkok je uradio sve što je mogao da isprati ovako veliku priču.

The Founder je film o stvaranju McDonald’s kompanije, ali ta istorija služi samo kao pozornica kako bi se ispričala jedna od najvećih priča američkog sna. Ne samo priča o snu, već i ona o pravom junaku, nosiocu, onome koji ide za tim snom, persofinikacijom svih onih nosilaca ostalih američkih snova, sa svim svojim vrlinama i manama, strašću, voljom i upornošću da te snove ostvari, osnivaču. Kiton je savršeno odigrao tog junaka i pored velike priče, The Founder treba da ogledate i zbog njega.