Avionska karta od Podgorice do Beograda košta 140 eura a do Berlina 50. Kako je to moguće?

Posljednjih godina sve više niskobudžetnih (low cost) avio-kompanija otvara linije iz Podgorice i Tivta i sve više građana koriste povoljnost jeftinog prevoza avionom u inostranstvo.

Ipak, primijetili ste da te kompanije lete na destinacije koje nije zauzeo Montenegro Airlines, pa do Beograda ili Beča i dalje morate letjeti po prilično visokim cijenama. I dok je Montenegro Airlines u državnom vlasništvu ne treba očekivati da će se nekim drugim kompanijama dozvoliti otvaranje linija ka istim destinacijama, jer bi se tek tada doveo u pitanje opstanak “nacionalnog ponosa” koji je godinama u velikim problemima.

Za razliku od nacionalnog prevoznika i njegove cjenovne politike, irski low-coster RyanAir od Podgorice do Berlina i nazad će Vas odvesti za 40-50 eura (u promo terminima i niže).

Na pitanje kako je moguća tako velika razlika, najkraći odgovor glasi: manji troškovi!

Za razliku od, recimo Montenegro Airlinesa, strani low cost prevoznici za održavanje linija troše mnogo manje novca. Kao prvo, imaju mnogo manje zaposlenih, menadžment je sveden na minimum, nemaju poslovnice pa se cjelokupan proces prodaje karata obavlja preko interneta. Između Vas i kompanije nema nikoga, agencija, šaltera i slično, što značajno smanjuje sve troškove pa na kraju i tu cijenu karte.

Iako se na društvenim mrežama nude usluge kupovine karata ovih prevoznika, najlakše je da to sami uradite preko zvaničnih web-sajtova i sebe poštedite dodatnih troškova i čekanja. Uostalom, na sajtu ćete možda naći termin za putovanje i cijenu nižu nego što ste očekivali.

Većina low cost kompanija koristi jednu vrstu aviona pa na kupovinu veće količine imaju značajne popuste od proizvođača. Recimo, RyanAir, leti isključivo avionima tipa Boing 747 i posjeduje više od 300 takvih letjelica. Prosjek starosti aviona RyanAir-a je šest godina, što je znatno ispod prosjeka flote nacionalnih avio-kompanija. Održavaju 180 linija u čak 27 zemalja.

Udaljeniji aerodromi i olakšice od turističkih destinacija

Smanjenju troškova doprinosi i to što većina letova, posebno prema većim glavnim gradovima, ima za destinaciju manji ili udaljeniji aerodrom od centra grada. Tako ćete od Podgorice do Minhena mađarskim WizzAirom zapravo sletjeti u Memmingem koji je oko 100 kilometara udaljen od centra Minhena. Povoljnost ove linije, osim cijene karte od svega 30-ak eura, je dobro organizovan prevoz pa ćete lako doći do omiljenog centra za pivopije i rodnog grada čuvenog Oktoberfesta.

Ovaj problem nećete imati ako letite RyanAirom do Berlina, jer je tamošnji aerodrom svega 20-ak minuta udaljen od centra grada i karta vozom će vas koštati svega tri eura.

Brojne svjetske destinacije se trude da privuku low cost aviokompanije, kako bi povećali turistički promet, tako da nije rijedak slučaj da ovi prevoznici dobijaju razne vrste olakšica u smislu nižih cijena aerodromskih usluga koje se ponekad spuštaju čak i na nulu.

Karte morate štampati i ponijeti sa sobom

Kao što smo rekli, „jeftini“ avioprevoznici nemaju šaltere, unutrašnje booking sisteme i slično, pa ćete avionsku kartu koju ste kupili online i dobili na mail morati da štampate i ponesete sa sobom na aerodrom. Ovdje budite jako pametni jer se i zaborav tog naizgled ne tako bitnog papira dodatno naplaćuje, čak i do 50 eura.

Ograničen prtljag

Veličina i težina prtljaga je striktno ograničena kod low cost avioprevoznika, pa morate dobro voditi računa da ne premašite propisane dimenzije i masu. Prevoznici koji lete sa crnogorskih aerodroma uglavnom dozvoljavaju unos ranca i još jednog kofera maksimalnih dimenzija 55 cm x 40 cm x 20 cm i težine do 10 kilograma. Za veći prtljag se doplaćuje i do 40 eura.

Veliki broj sjedišta

Osim što su veliki, avioni low cost prevoznika su opremljeni mnogo većim brojem sjedišta nego oni „klasičnih“ prevoznika. To dovodi do manjka prostora a često i putničkog komfora, a namjerno podešena sjedišta sa više prostora za noge (leg room) posebno se naplaćuje.

Sve usluge on board se dodatno naplaćuju, pa ćete biti primorani da utrošite i do pet eura za šolju kafe ili limenku piva tokom leta. Tokom dužih linija, sve vrijeme putnicima se nude razni proizvodi a nerijetko se organizuju i igre na sreću, što kompanijama donosi dodatni prihod.

Low cost kompanije po pravilu nemaju biznis klasu, pa ćete po ulasku u avion vidjeti ogroman niz sjedišta dizajniranih tako da ih bude što više.

Kada je u pitanju bezbjednost, low costeri su poznati po avionima novije proizvodnje i iskusnim letačkim kadrom, tako da su šanse da doživite neku vrstu incidenta male. Uostalom, statistika pokazuje da su “veliki” avioprevoznici imali mnogo više problema i tom segmentu od niskobudžetnih prevoznika.

Minimalni troškovi na aerodromu

Niskoj cijeni karte na ruku ide i što kraće zadržavanje aviona na aerodromima, zbog čega imaju i veliki dnevni nalet aviona (obim prevoza). Takođe ne prodaju putovanja sa konekcijom, čime smanjuju troškove rerutiranja putnika i plaćanja penala.

Lowcost koncept se vremenom mijenjao i prilagođavao tržištu, kao i dijelom i „tradicionalne“ aviokompanije koje dobro znamo. Vremenom su i low costeri počeli da preuzimaju pojedine poslovne modele od „starije braće“, ali pažljivo čuvajući niske troškove poslovanja, dok su sa druge strane tradicionalni avioprevoznici počeli da preuzimaju pojedine niskotarifne metode čime su smanjivali svoje troškove.

Danas brojne kompanije u svijetu koriste najbolje prakse i jednog i drugog modela, stvarajući „hibrid“ koji im donosi bolje poslovne rezultate.

U svakom slučaju, low cost kompanije su dobre za ekonomiju svake države jer, s jedne strane, stanovništvu te države omogućava putovanja po niskim cijenama a i toj državi, posebno onim turistički orjentisanim kakva je Crna Gora, dovodi veliki broj gostiju i povećava turistički obim.