Slučaj loše Nutelle: Znači, tretiraju nas kao građane drugog reda

Vijest s kraja prošle sedmice uzbudila je Hrvatsku: Nutella u Hrvatskoj nije istog kvaliteta kao ona u Njemačkoj.

Dokazala je to analiza kvaliteta proizvoda koju je sprovela hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan (SDP) u saradnji s Hrvatskom agencijom za hranu.

Istraživanje je obuhvatilo 26 proizvoda iz Hrvatske i Njemačke, a osim kod Nutelle značajne razlike u kvalitetu su pronađene kod još četiri proizvoda: viršlama Wudy, dječje hrane Hipp, Danoneovog probiotika Activia, Haribo gumenih bombona i deterdženta za pranje rublja Ariel.

Ovi ali i mnogi drugi strani proizvodi na crnogorsko tržište stižu preko hrvatskih distributera, tako da bi ove informacije trebalo da brinu i građane Crne Gore.

Pomenuto istraživanje je, kao i ranija evropska istraživanja potvrdilo opravdanost stava više od 80 odsto hrvatskih građana koji misle da ih multinacionalne kompanije tretiraju kao građane drugog reda.

“Moj posao je da Evropska unija radi za ljude, a ovi rezultati su veliki doprinos rješavanju ovog problema na nivou Unije”, rekla je Borzan koja je borbu protiv neetičnog poslovanja korporacija sebi postavila kao jedan od primarnih zadataka tokom trajanja njenog mandata u parlamentu.

Znači, tretiraju nas kao građane drugog reda. Što, međutim, ako smo to zaslužili? Tko je prvi počeo? Nismo li tu igru ”malih” s ”velikima” u kojoj imamo podređenu, ali i odgovornosti oslobođenu, pa zato lakšu ulogu malih, započeli baš mi i naši tada još predtranzicijski kolege iz istočne Evrope kada smo, još u vrijeme bivše države, pristali da roba koja je vraćena iz izvoza – pretežno je riječ bila o konfekcijskoj odjeći vraćenoj zbog grešaka u proizvodnji – postane luksuznim artiklom na našim domaćim policama, piše Jutarnji list.

Oni koji imaju dalekosežniju memoriju, podsjeća zagrebački dnevnik, lako će se sjetiti kako su sredinom prošlog vijeka prvi za pošiljke vraćenog bofla saznavali ”neformalno povlašćeni”, oni koji su imali ”nekog svog” u Nami, ili nekom drugom sličnom trgovačkom centru. To je bila ona međuklasa građana koja nije bila imućna, niti politički (partijski) povezana, ali je do vrhunca razvila umjetnost snalaženja. Tek kada bi oni obrali prvu garnituru vraćenih proizvoda, roba je stavljana na police, označena kao ”povrat iz uvoza”, bez naznake zbog čega je vraćena. Ti proizvodi bili su u pravilu nešto skuplji od ”običnih”, ali jeftiniji od prave uvozne robe ili odlaska preko granice. Luksuz za proletere.

Godinama kasnije, nedugo prije raspada bivše države, građani su putovali u Austriju po jeftinu robu za dnevnu upotrebu. Riža iz kante, jer to je bilo standardno pakovanje za Hrvate u šopingu (a usput dobiješ i kantu! – govorili su putnici), kvalitetom i ukusom naravno nije bila ni blizu onoj pakovanoj u trgovinama u centru Graca, gdje se tada najčešće putovalo, ali bila je nevjerovatno jeftina i svima dostupna. Slično je bilo s kafom, sirom, čarapama…