Može li Agrokor da uruši ekonomije regiona

Dan prije nego što će Agrokor da objavi finansijske izvještaje, javnost je pod baražnom vatrom koju je pokrenuo Ivica Todorić. Za to vrijeme, povjerioci i dobavljači strahuju od toga što će izvještaji da znači za njih, prenosi Dojče vele (DW).

Revizija finansijskih izvještaja Agrokora i njegovih kompanija navodno će, prema onome što su objavile razne medijske kuće kojima su dokumenta procurila, pokazati da je bilans lažiran za oko dvije milijarde eura.

I iako Ivica Todorić na svom blogu insistira da je riječ o namještaljci, da izvještaj za 2016. godinu radi nova uprava Agrokora s Antom Ramljakom na čelu, te da ugledna međunarodna revizorska kuća Pricewaterhouse Coopers (PwC) ne pravi izvještaj već samo daje mišljenje, namjerno propušta da komentariše činjenicu da će PwC dati mišljenje i na njegov finansijski izvještaj za 2015. godinu u kome se tvrdilo da Agrokor ima dobit od 1,2 milijarde kuna, dok će prema onome što je do sada procurilo u javnost revizija pokazati gubitak i u toj godini.

Istovremeno, očekuje se i da će Trgovački sud u Zagrebu objaviti konačni iznos svih potraživanja koje je dobio. Po svemu sudeći, one će biti u visini od četrdesetak milijardi kuna, kao što je to u maju najavio vladin povjerenik Ante Ramljak. U bankarskim krugovima u tom pogledu ne očekuju iznenađenja, rekao je još ranije za DW urednik portala Ideje.hr i ekonomski analitičar Željko Ivanković.

Svakako da je ta suma veća nego što je Agrokor iskazivao u vrijeme Ivice Todorića, ako ni zbog čega drugog, a onda zbog toga što će na dan 10. aprila biti iskazani svi dugovi kao dospjeli, pa tako i dugovi za robu isporučenu uz (zloglasne) Konzumove rokove plaćanja.

Sve su to razlozi zbog kojih je Ivica Todorić odlučio da otvori kanal za komunikaciju s javnošću, što je sigurno, kaže komentator Novog lista Zdenko Duka, povezano i s eventualnim krivičnim progonom.

“Todorić je ’s ponosom’ predao državi sve ono što je u životu stekao. Tada nije spominjao zločinačko povezivanje protiv njega”, napominje Duka.

Todorićeva mala barka za ogromne dugove

Prodaja Todorićeve jahte Jana izazvala je veliko interesovanje javnosti, a izgleda i da ima zainteresovanih kupaca. Ipak, s obzirom na pustoš koju je Gazda ostavio za sobom, ni 1,4 miliona eura od jahte nije mnogo.

“Ivica Todorić očigledno osjeća da bi mogao da bude žrtvovan na oltaru ’lovoljublja’ i da je morao da otvori kanal za komunikaciju prema javnosti, s obzirom na to da su sada svi bitni komunikacioni kanali pod kontrolom Vlade Andreja Plenkovića, koju Todorić sad smatra neprijateljskom”, kaže novinarka portala NovacZaSve.com i saradnica DW Helena Puljiz.

“Velike medijske kuće, one koje je do juče zakupom oglasnog prostora kontrolisao Ivica Todorić, danas kontroliše Vlada Andreja Plenkovića, pa je jasno kako on u tom prostoru – od pada – nema uticaj kakav je imao. Pošto je Todorić navikao na jednosmjernu komunikaciju, a i uvjeren je da je on Hrvatskoj činio samo dobro, tako je i njegov blog jednostavno jednosmjeran i upućen na kontrolu protoka informacija”, dodaje Helena Puljiz.

Optužbe koje se pojavljuju u javnosti toliko su teške da bi za njih bili potrebni međunarodni istražitelji kako bi se utvrdilo šta se i zbog čega uopšte dogodilo s Agrokorom, kao i to ko je sve u tome učestvovao, kaže Helena Puljiz.

“Hrvatski politički i represivni sistem nije u stanju da se pošteno pravno nosi sa slučajem Agrokor jer, prema informacijama koje su objavljene tokom posljednjih 26 godina, a naročito od posrnuća kompanije, gotovo svi akteri političkog i pravosudnog sistema su u sistematskom sukobu interesa, a u njemu se presijecaju i neki međunarodni poslovni i politički interesi. Osim toga, iskreno sumnjam da je Ivica Todorić sve ovo vrijeme jedini vlasnik Agrokora”, dodaje Helena Puljiz.

Nema ništa sporno u tome što je Vlada na Lex Agrokoru po svemu sudeći počela da radi mnogo prije nego što je o njemu počelo javno da se govori – na kraju krajeva, imati spreman zakon za slučaj da vam ustreba je, ako ništa drugo – promišljeno. Sporno je to ko je na tom zakonu radio i postoji li u tome, kako tvrdi Todorić, sukob interesa.

Vlada odbija da otkrije ko je radio na zakonu, pa je čak poslaniku Peđi Grbinu u maju odgovorila da nema informaciju ko je pisao zakon, što je skandalozan odgovor. Vlada na optužbe mora da odgovori, a iako se protivila parlamentarnoj istražnoj komisiji, ona bi mogla da bude savršena dimna zavjesa.

Biračima ne smeta lopovluk

Zdenko Duka očekuje da će Vlada na optužbe da odgovori barem djelimično nakon objavljivanja izvještaja revizije i ističe da su argumenti da bi saborska istražna komisija ometala rad Državnog tužilaštva (DORH) – gluposti. Ipak, napominje i to da istražne komisije “kod nas nikada nijesu donijele neke naročite rezultate”. S time se slaže i Helena Puljiz koja ističe da će komisija, ako se i osnuje, služiti samo za kupovinu vremena i za dalje manipulisanje javnošću.

Ni Duka, ni Puljizova ne očekuju da će rat oko Agrokora imati za posljedicu izvlačenje previše prljavog veša iz godina u kojima je taj konzorcijum narastao u giganta, a koji sada preti da uruši ekonomije u čitavom regionu.

“Bitne informacije iz svoje poslovne istorije Ivica Todorić će otkriti samo ako odluči da bude ’bombaš-samoubica’, a to je malo vjerovatno”, kaže Helena Puljiz.

Duka tome dodaje da bi neke priče mogle da isplivaju, ali, pita se: kakva je korist od toga?

“Znamo koliko je greha na HDZ-ovoj vlasti, na primjer svih ovih 27 godina. Ali narod ih i dalje uredno bira na izborima. Govoreći generalno, njihovim biračima ne smeta lopovluk”, zaključuje komentator Novog lista i nekadašnji predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.

Mnogi upućeniji komentatori zaključuju da Todorić pokušava da izvede zamenu teza, te da natjera javnost da zaboravi da je njegov koncern ušao u blokadu prije nego što je on potpisao primjenu Lex Agrokora.

Njegovim tvrdnjama da koncern uopšte nije bio u problemima malo ko vjeruje, a najmanje dobavljači i povjerioci, od kojih su neki tu blokadu i inicirali. I dok prepucavanje traje, malo ko govori o tome na koliki će otpis duga morati da pristanu povjerioci i dobavljači.

Dok su do prije nekog vremena sa optimizmom računali na povraćaj možda 50 odsto duga, sada se može čuti da će morati da otpišu 70, možda čak i 80 odsto svojih potraživanja.

Pitanje je samo: ko će to da preživi?