On je omiljeni crnogorski poslodavac: Daj i biće ti dato
Javnosti je odavno poznat Radomir Novaković Cakan, vlasnik preduzeća Padrino Mont u čijem sastavu posluje lanac prodavnica sportske opreme Cakan Sport, a od prije nekoliko godina on ne prestaje da oduševljava region. Poznati barski humanista i filantrop svojim radnicima je kupovao automobile, slao ih na krstarenja i ljetovanja na destinacije na kojim nikada nije bio, a prošle godine, kada je postao predsjednik Skupštine opštine Bar, odrekao se plate u humanitarne svrhe, službenog telefona i repeticije, a gdje god kao funkcioner putuje, sve finansira svojim novcem.
Dobitnik je priznanja za najmenadžera decenije Jugoistočne i Srednje Evrope 2017. u izboru Evropske agencije za izbor i promociju najuspješnijih poslovnih ljudi i kompanija, te smo ga za početak pitali o kakvoj se nagradi radi i kakva je bila konkurencija? “Mogu samo da dodam utiske koje nosim iz Sarajeva, na osnovu kojih sam zaključio da je riječ o ozbiljnoj organizaciji. Vidio sam na ceremoniji, u prijestonici BiH, mnogo ljudi iz svijeta biznisa, politike, sporta, kulture, koji predstavljaju elitu na prostorima bivše Jugoslavije i na osnovu toga bih se usudio da kažem da je riječ o prestižnom priznanju. Imena ovogodišnjih laureata to potvrđuju, čak ako samo navedemo ona iz Crne Gore. Da ne govorim o legendi jugoslovenskog fudbala Draganu Džajiću, jednoj od najboljih glumica s ovih prostora Mirjani Karanović, ili novinarskom bardu Omeru Karabegu.”
Vaš odnos prema zaposlenima odavno je poznat. Slali ste ih na krstarenja i ljetovanja na Sejšele i Bahame, nagrađivali autima… Šta Vas je motivisalo na te, za naše prilike nesvakidašnje poteze?
Danas je najteže naći i zadržati dobrog radnika. Negdje sam pročitao da je Bil Gejts tajnu svog poslovnog uspjeha objasnio izborom ljudi koji su bili najbolji u svojoj branši, odnosno kreiranju savršenog tima. I u trgovini je, kao i većini biznisa, ključna stvar da oformite dobar tim i da ga potom zadržite. Mnogi su mislili da sam poludio kada sam počeo da poklanjam automobile svojim radnicima, pa potom kada sam ih poslao na atraktivna putovanja. Iz današnje perspektive mislim da mnogi shvataju da je to bila dobra investicija, jer su gotovo svi nagrađeni radnici u mojoj firmi još dio tima i zajedno sa mnom se bore za zajednički interes. Kada dođete u situaciju da zaposleni poslodavcu pričaju o tome kako izgledaju Sejšeli, onda dobijate savez za budućnost, poštovanje i požrtvovanje koje mora da donese i poslovnu dobit. U velikoj su zabludi menadžeri koji vjeruju da biznisom koji liči na feudalni sistem mogu da obezbijede dugotrajni poslovni uspjeh.
Filantrop ste i kada su u pitanju sportski klubovi, a utemeljili ste i neke sportove u Crnoj Gori.
Volim sport i poštujem ljude koji su mu posvećeni. Nekada sam i sam bio dio te porodice kao džudista. Ulazak u svijet biznisa me je odvojio od zadovoljstva koje donosi bavljenje sportom, pa sada uživam u njemu kao posmatrač, ali i sponzor. Na to me obavezuje i priroda mog posla, s obzirom na to da se bavim trgovinom sportske odjeće, obuće i opreme.
“U velikoj su zabludi menadžeri koji vjeruju da biznisom koji liči na feudalni sistem mogu da obezbijede dugotrajni poslovni uspjeh”
Zadivili ste javnost odlukom da platu koju dobijate kao predsjednik SO Bar poklanjate u humanitarne svrhe. Da li mislite da što čovjek više daje, više dobija?
Davanjem u svakom slučaju dobijate. Nekada u poslovnom, a nekada u smislu duhovnog dobitka. Nisam u politiku ušao gladan, već s ogromnom željom da nešto mijenjam na bolje. Ušao sam u politiku kao čovjek iz biznisa i ne razmišljam na način koji prepoznajem kod mnogo mojih kolega. Ima ona narodna da pametan uđe u politiku da izađe iz nje sa parama, a budala sa parama da iz politike izađe bez njih. Pokušavam da pokažem ljudima da ova poslovica nije tačna, ili da bar nije uvijek primjenjiva, odnosno da je moguće da ne koristite politiku da bi zbrinuli sebe i zadovoljili svoje materijalne interese. To je poruka koju stalno šaljem ljudima i važno je da i djelima pokažem da moj politički angažman ima za cilj da doprinese boljitku zajednice. Kad kažem zajednice mislim na Bar, grad koji najviše volim i kojem želim najljepše, iskreno i svim srcem.
Zalažete se da se Barani što je više moguće pitaju o svom gradu. Koliko ste do sada uspjeli u toj misiji?
Mogu samo da kažem da se veoma trudim da interese grada uvijek stavljam u prvi plan. Ništa od aktivnosti koje sam preduzeo od kako sam u politici ne može da se okarakteriše da je bilo na štetu grada. Možda nekada nisam uspio da uradim najbolje što je bilo moguće za grad, ali ponosan sam što niko ne može da upre prstom u mene i kaže da sam uradio nešto što nije bilo u interesu Bara. Tačno je da se zalažem da o sudbini Bara odlučuju Barani, jer je to prirodno, a i kroz dugu i burnu istoriju ovog grada pokazivalo se kao dobitna formula. Koliko sam uspio u toj misiji vidjećemo na kraju angažmana. Kako god bude bilo, uglavnom mogu u oči svakom da kažem da sam ostavio srce na terenu.
Predsjednik ste Nacionalnog kluba srednjeazijskih ovčara u Crnoj Gori, a imate i odgajivačnicu. Otkud ljubav prema toj vrsti pasa?
Srednjeazijske ovčare odlikuje sve ono što volim kod ljudi – hrabrost i odanost. Kako sam prilično gabaritan, tražio sam i psa po svojoj mjeri. Ima još jedna crta kojoj se divim i kod ljudi i kod pasa – kada znate da imaju moć, ogromnu snagu, a potpuno su bezazleni ako su i vaše namjere prema njima takve.
Padrino Mont 22. avgusta slavi 20 godina postojanja. Počeli ste sa radnjom u Baru, a danas imate prodavnice širom Crne Gore. Na čemu se temelji Vaša poslovna politika?
Daj i biće ti dato. To je moja poslovna maksima, a uspjeh… Mislim da je tajna u tome što su ljudi koji su mi pomogli da uspijem prepoznali u meni iskrenog poslovnog partnera. Kad se bavite trgovinom, držeći se uvijek daleko od granice koja vas vodi u prevaru, to vremenom daje rezultat. Samo treba biti uporan i izdržati i kada vam vjetar ide u kontrasmjeru.
Gracija
