Može li vještačka inteligencija da ugrozi novinarstvo
Vještačka inteligencija kao ”egzistencijalna prijetnja” za novinare, objavio je američki institut Future Today u najnovijoj studiji.
Navodno bi do 2023. vještačka inteligencija trebalo dostojno da zamijeni ljude u novinarskom poslu, tako da bi ljudska greška mogla biti svedena na minimum. Još bi neko vrijeme diktirali izvještaje vještačkoj inteligenciji, a onda bi po nekim algoritmima raučunari sami pisali rezultate iz sporta ili finansija.
Sad, da li bi imali duh jednog Ive Tomića ili Mladena Delića, to očito nije više važno.
Greška Slavka Cvitkovića koji se zaigrao s terminom ”košarkaški sladoku(r)sci” više ne bi davala draž sportskim vijestima u Dnevniku. Ne bi bilo ni nepristojnih uleta voditelja na kraju emisije, ili komentatora utakmica koji strašću prate neku sportsku utakmicu.
Komentarisanje bi bilo atraktivno i uzbudljivo poput čitanja rezultata u režiji pokojnog Vladimira Anzulovića. Doduše, ponekog polupismenog novinara ili voditelja na TV-u bilo bi i poželjno zamijeniti jer su im pitanja na nivou dječice u vrtiću, pa im intervjui ponekad djeluju kao čas likovnog u predškolskoj grupi. Opravdano pitanje se postavlja u vidu dosega emocionalne i artificijelne inteligencije novinarskog kolege koji će odmijeniti iskusnog lisca i poslati ga da igra veznog na šanku obližnje birtije.
Evo, gledam danas Treću dob kolegice Hrstić. Urednici je ministarka i njena ekipa odbila učestvovanje u emisiji pod izgovorom da će oni odrediti, a ne novinari kad će gostovati u emisiji (!)
Vještački inteligentni novinar vjerojatno bi na displeju izbacio ”Game over”. Na sreću, Anita Hrstić ima razvijenu i socijalnu i emocionalnu i drugu inteligenciju i s pravom je ”oprala” bahate političare kojima nije bitan smještaj starijih i nemoćnih u društvene i privatne domove. Da li bi isto učinio i ”Limeni” koji će jednoga dana, zasigurno, tražiti srce kod tate OZ-a?
Budućnost i progresija su neminovni, i ako je ovo početak kraja novinarstva kakvog smo poznavali do sada, bojim se da će kroz razne algoritme vještačka inteligencija isto to učiniti svim vidovima umjetnosti, od književnosti, muzike do slikarstva. Zamislite malog ”Robija” kako mu ubacuju sve kompozicije ovog svijeta u jedan folder, a on nakon pet minuta izbaci pet miliona novih hitova na osnovu kojih drugi ”Robi” napiše tekstove na muziku, a sintetički producirani glas otpjeva sve. Gdje će završiti umjetnici, umjetnost, novinari, sportisti? Hoćemo li umjesto sandalama sabotirati ”Robije” s crnom kavom polivajući ih? Napredak je neumoljiv a vlasnici medijskih kuća željni smanjenja troškova i instant vijesti. Blade Runner 2049 igra u kinima, a nama novinarima igra mečka na stolu.
Stoga je bitno posjedovati novinarsku ličnost, prepoznatljivost, logiku i odlučnost. Jedino tako se novinar može boriti protiv algoritamskog novinarstva.
Čeka nas ”krvava” bitka s nulama i jedinicama. Neki će opasti, najbolji opstati, a s kim ćete popiti piće nakon dobro odrađene priče pokazaće vrijeme. Već vidim kako se negdje Zdravko Mamić galami na kolegu ”Limenog”:
”Mučki provokatoru, nabijem te na USB stick, i tebe i matičnu ploču i com port!”
Kako zaštititi njegova prava od primitivnih napada pojedinaca? Može li to osjetljivo biće podnijeti jednog Mamića ili zastupnike u Saboru? Možda neko snimi i film na tu temu. Ko zna?
Nego, jeste li sigurni da ovu kolumnu nije pisao neki računar?
Krešimir Butković, SEEBiz
