Ima nas 630.000 a ne znamo koliko je siromašnih

Definicija siromaštva je nedostatak osnovnih uslova za život i osnovne ljudske potrebe, poput hrane, pića i doma. Koliko ima onih koji u Crnoj Gori žive u apsulutnom siromaštvu nije poznato na današnji Međunarodni dan borbe protiv siromaštva jer Zavod za statistiku od 2013. nije obavljao analize siromaštva u Crnoj Gori.

Prema podacima iz te godine linija siromaštva po odrasloj osobi iznosila je 186 eura, odnosno za one sa prihodima ispod ove cifre smatra se da žive u apsulutnom siromaštvu. Tada je saopšteno da u siromaštvu u Crnoj Gori živi 8,6 odsto stanovnika ili oko 53 hiljade.

Prema podacima Fonda PIO 29,5 hiljada penzionera prima manje od 180 eura, a 4,5 hiljada i manje od 100 eura. Crna Gora ima i 22 hiljade korisnika socijalne pomoći kao i 46 hiljada nezaposlenih, ali između ove dvije grupe može biti međusobnog poklapanja. Prema posljednjim podacima Poreske uprave 12 hiljada zaposlenih je osigurano na minimalnu zaradu od 193 eura.

Bivši radnik „Radoja Dakića“ Milan Filipović (60) živi kao samac veoma teško u selu Kosić i jedina mjesečna naknada koju prima od 2006. godine je naknada od 77 eura, za nezaposlene sa Biroa rada.

“Bio sam VK metalobrusač. Proizvodio sam u ‘Dakiću’ zupčanike i uz solidne plate solidno smo živjeli. Danas jedva preživljavam uz malo bašte. Imam zemlje, ali ne i uslova za rad. Ne plaćam ni vodu, ni struju, niti imam odakle. Za sve dugujem”, priča za “Vijesti” Filipović koji je u fabrici radio 26 godina.

Njegov kolega Ilija Brnović (62) radio je skoro 30 godina kao VK kalilac u bivšoj fabrici mašina za koju kaže da je bila „sirotinjska majka za sve u Crnoj Gori kojima smo davali“.

“Imao sam donedavno mjesečnu naknadu sa Biroa u iznosu 126 eura, a već tri mjeseca primam penziju od 165 eura. Radili smo rado i u trećoj smjeni sve dok nam ova nesrećna država nije iskopala fabriku“, istakao je Brnović, pišu Vijesti.

Od 90-ih godina prošlog vijeka, koliko traje aktuelna vlast, Brnović dodaje da je zbog djece bio primorn da se bori i putuje po Turskoj, Bugarskoj, Rumuniji i Mađarskoj, radi trgovine, kako bi sačuvao porodicu.

“Srećom sam sačuvao porodicu. Ni sad ne bih žurio sa odlaskom u penziju, ali sam morao da bih se osigurao i imao mogućnost da kupim zimnicu i osiguranje za slučaj smrti da familiju ne izlažem tim troškovima. Imam osmoro unučadi, ali nemam uslova ni po čokoladu da im kupim. Sin mi je sa sprata kuće sproveo vodu i struju, koju on plaća, jer ja uslova za to nemam“, objasnio je Brnović.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija  proglasila je Svjetski dan borbe protiv siromaštva  1993. godine, a u 2015. je usvojena agenda da je okončanje  siromaštva svuda i u svim oblicima  prvi cilj održivog razvoja. 

Iz Banke hrane podsjećaju da Vlada Crne Gore ni  dvije  godine nakon usvajanja tih ciljeva  nije usvojila nacionalne ciljeve održivog razvoja.

“Socijalna uključenost srž je svakog društva. Društvo koje ne uspijeva suzbiti siromaštvo, niti poboljšati uslove života izloženo je nestabilnosti”, kazala je predsjednica Banke hrane za Crnu Goru Marina Medojević. 

Ona je kazala da zvaničnih podataka za 2014, 2015. i 2016. nema, jer je iz Monstata obrazloženo  da prelaze na evropsku metologiju računanja  siromaštva, te da podatke za ove godine očekujemo uskoro.

“Država Crna Gora još, na žalost, nema strategijuju za pomoć siromašnima, niti ima viziju kako pomoći siromašnima, što je neobjašnjivo i nedopustivo. Imamo visoku nezaposlenost od 22 odsto, niske zarade od 250 eura prima oko 52 odsto zaposlenih, prosječno zaposlenih u crnogorskoj  porodici je svega jedan član koji izdržava troje. Male penzije i minorna socijalna primanja su samo neki od uzroka siromaštva u Crnoj Gori”, kazala je Medojevićeva.

Ona je navela da polovina zaposlenih u Crnoj Gori ima 1,8 eura po članu porodice za dnevnu potrošnju.

“Lako je zaključiti da svi oni spadaju u kategoriji apsolutno sirimašnih. Siromašni nisu takvi zbog svog ličnog izbora, nego zbog okolnosti koje su ih u to natjerale i mi kao društvo imamo obavezu da ih iz tog stanja izvučemo kako bi postali aktivni stvaraoci”, kazala je Medojevićeva.

Samo sistemskom podrškom siromaštvo može biti riješeno

Najdjelotvornija  društvena borba protiv siromaštva je, kako je kazala Medojevićeva, kvalitetno obrazovanje i zdravstvo dostupni svima, stvaranje uslova za otvaranje kvalitetnih poslova, podizanje iznosa minimalne plate, oporezivanje kapitala, zapošljavanje nezaposlenih, pravednija raspodjela i oporezivanje zarada…

“Tako će veliki dio siromašnih izaći iz siromaštva, a onima preostalima društvo će onda moći dati potpuniju i kvalitetniju pomoć   i zaštitu”, kazala je Medojevićeva.

Ona je navela da se Banka hrane  zalaže za nultu stopu PDV-a na humanitarnu hranu, ali i na dječju hranu i potrepštine za bebe, te smanjenje PDV-a na namirnice koje su osnovna potreba svake porodice što se može regulisati  uvođenjem socijalnih prodavnica.

“Otvaranje narodnih kuhinja i socijalnih prodavnica je jedan od načina ublažavanja siromaštva. Povećanje socijalne pomoći (MOP) za najmanje 50 odsto, obezbjeđenje besplatnih kvota električne energije, rješavanje problema užine u školi i prevoza, uvođenje dječijeg dodatka za svu djecu iz  socijalno ugroženih porodica je ono  na što Banka hrane predlaže duži niz godina”, kazala je Medojevićeva.

Banka hrane upoznala je Ministarstvo rada i socijalnog staranja  o važnosti donošenja Zakona o višku hrane, koji bi obavezao velike prodajne lance da doniraju hranu koja je pred istek roka.

“Na svima nama je da činimo sve što je u našoj mogućnosti kako bi se problem siromaštva smanjio. Ipak, samo sistemskom  podškom problem siromaštva može biti trajno riješen”, navela je Medojević.