Englezi na dva točka: Može li Crna Gora biti poznata po “biciklističkom turizmu”
“Gurajući svoj bicikl s jedne strane na drugu, krenuo sam konačni uspon i krajolik se otvorio preda mnom: livada na visoravni prepuna kravama prešla je kotlinu okruženu divljim obrubljenim, paralelnim pločama krečnjaka. Iza nje uzdizao se 2.523 metra visok Bobotov Kuk, najviša tačka crnogorskog čudesnog nacionalnog parka Durmitor uvrštenog u UNESCO. Iza mene bile su još više zapanjujući pogledi, preko glečerskih jezera do redova planinskih vrhova, dubokih riječnih korita i borovih šuma koje su naseljavale divlje mačke, medvjedi i vukovi.”
Ovako je za uticajne londonske novine The Guardian opisao svoj susret s Durmitorom Englez Rob Pen, koji je sa svojim drugovima na biciklima obišao Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Iako su vidjeli i Mostar i Dubrovnik, Pen je svoju reportažu počeo opisom Durmitora i osjećajem koji je tamo doživio.
On je bio član osmočlane ekipe, kako je naveo, srednjovječnih muškaraca koji su se odlučili na balkansku turneju na dva točka.
“Tražili smo novu avanturu, na cestama gdje su bicikla rijetka. Željeli smo ponovo uprljati papirne mape, napravimo pogrešna skretanja, jedemo čudnu hranu i okvasimo jezike lokalnim vinima. Ukratko, željeli smo ponovo privući radost koju smo nekad doživljavali vozeći bicikla”, napisao je Pen.
Početak i kraj ture bio je u Dubrovniku odakle su preko Bosne i Hercegovine stigli u Crnu Goru, gdje su, osim Durmitora, obišli i nezaobilazni Kotor. Ukupno su prešli 635 kilometara i prošli ukupno 8.650 metara uspona.
“Krenuli smo krajem septembra, kako bismo izbjegli vrelo ljeto ali i snijeg, pa smo tokom četiri dana imali tri i po dana čistog vazduha i sunca”, zadovoljno piše Pen.
Prve i posljednje noći boravili su u hotelu Kompas, na obali kilometar od Dubrovnika, u Mostaru su odsjeli u stanu kojeg su našli preko servisa Airbing a ostale noći su proveli u malim hotelima u Crnoj Gori.
“Hrana je svugdje bila jednostavna, svježe kuvana i dobra”, zadovoljan je Pen.
Opisujući Kotor, Pen navodi da se radi o čarobnom gradu utvrđenom u doba Mlečana a sudeći po utisku, reklo bi se da su se spustili iz Njeguša:
“Sa dvadeset pet ‘lakat-krivina’ imao sam neke od najboljih pogleda u kojima sam ikada uživao sa sjedišta bicikla”.
U Crnoj Gori su odsjeli u hotelu “Trebjesa” u Nikšiću, gdje su platili 50 funti po dvokrevetnoj sobi, i u motelu Blue River Tara, gdje ih je paket usluga za dvije noći koštao 86 eura. Od Getvika do Dubrovnika i nazad letjeli su British Airlinesom a povratna karta ih je koštala oko 120 funti po osobi.
Pen je, kako se navodi u potpisu teksta, autor knjige “It’s All About the Bike”, koja se može naručiti online za 9,99 funti.
Ovakve reportaže svjedoče koliki potencijal Crna Gora ima, ne samo kroz “klasičnu” turističku ponudu, već i kroz aktivni turizam, koji se sve više traži. Takođe bi ovakvi tekstovi mogli da pokrenu državne stratege da stimulišu goste i na ovakav vid posjeta, jer je, očigledno, atraktivan i tražen. Osim toga, takvi turisti, kakva je ova grupa Engleza, postaju ambasadori crnogorskog turizma jer kroz reportaže prave reklamu kakva se teško može osmisliti i kupiti u uticajnim medijima.
Kompletnu penovu reportažu čitajte na stranicama The Guardiana.
