Zašto su Njemci srećniji od Amerikanaca

Njemac će se požaliti da je imao najgori dan u životu jer je za vrijeme radne pauze dobio kafu bez uobičajenog keksića, a Amerikanac će izjaviti da je srećan, iako putem web stranice GoFundMe mora finansirati operaciju slijepog crijeva, jer mu zdravstveno osiguranje to ne pokriva. To je jedna od razlika zbog kojih američka publicistkinja Rebeka Šuman tvrdi da Njemci žive zadovoljnije, sadržajnije i srećnije od Amerikanaca.

Da ne čeka skelu preko Majne ili dvanaest kilometara vozi do prvog mosta kako bi došla na posao na drugu obalu rijeke, Njemica Jutta Maassen svako jutro je radije prepliva. Ljeti u laganom, zimi u zaštitnom odijelu, s nepromočivom torbom na leđima. Isto čini David Benjamin iz Minhena plivajući preko rijeke Isar, noseći u vodootpornoj torbi suvo odijelo i laptop.

Upoređujući mentalitet Amerikanaca i Njemaca, američka publicistkinja Rebeka Šuman ovim neobičnim primjerima upornosti, živosti i optimizma dokazuje koliko Njemci žive kvalitetnije, opuštenije i bolje od Amerikanaca. Umjesto ‘dosadne’ vožnje luksuznim BMW-om kroz saobraćajnu gužvu do prvoga mosta, David i Jutta radije preplivaju rijeku iz ‘čistog užitka’. Njemci više uživaju u sitnim svakodnevnim radostima od Amerikanaca, tvrdi ova autorka nedavno izašle knjige ‘Schadenfreude, love story‘ (Radost zbog tuđe štete, ljubavna priča):

‘Njemac će se požaliti da je imao najgori dan u životu jer je za vrijeme radne pauze dobio kafu bez uobičajenog keksića, a Amerikanac će izjaviti da je srećan iako putem GoFundMe (web stranice za prikupljanje novca na internetu za lične potrebe) mora finansirati operaciju slijepog crijeva jer mu zdravstveno osiguranje to ne pokriva.’

Životne vrijednosti Njemaca drugačije su od vrijednosti genijalaca iz Silicijumske doline, tvrdi Šuman. Za nedavnih parlamentarnih izbora FPD je zagovarao start-up ekonomiju, potpunu digitalizaciju birokratske papirologije i drastično smanjenje sadašnjih 45 odsto poreza za najviša primanja, zalažući se za žešće preduzetništvo kako bi Njemačka dostigla društva s odvažnijim i efikasnijim tržištima kapitala.

“Njemačka može postati svjetski lider u novoj ekonomiji, treba to samo poželjeti’, izjavljivao je vođa FDP-a Kristijan Lindner, ali deset odsto osvojenih glasova slobodnjaka pokazalo je da Njemci to ne žele. Barem ne u onoj mjeri u kojoj to žele Amerikanci. Ovako im je očito bolje. Evropska ‘lokomotiva’ trenutno nije ni najkonkurentnija u Evropi, kao što mnogi misle, nego je to mala Estonija.

Dobra ravnoteža između posla i života za njih nijesu neograničene masaže i besplatni obroci što ih nude moćne korporacije u Silicijumskoj dolini da potaknu 90-satnu radnu sedmicu. Oni u prosjeku rade 35 sati sedmično, najkraće u svijetu, čak sat kraće od Italijana, za razliku od Amerikanaca, koji u prosjeku rade 47 sati, a 38 odsto njih više od 50 sati sedmično.

Umjesto ručka ne jedu energetske pločice jer nemaju vremena za topli obrok, nego u dvosatnoj pauzi uz dobru hranu u dobrom društvu skupljaju energiju za ostatak dana. Umjesto otpuštanja radnika, kod njih je sve popularniji Kurzarbeit, skraćeno radno vrijeme, naročito u doba zadnje recesije, kada je država nadoknađivala plate do punog radnog vremena, čime je kupovala socijalni mir i podsticala potrošnju, pa je time samo u Siemensu svojevremeno spašeno 7.000 radnih mjesta. Ako ipak ostanu bez posla, naknade za nezaposlene Njemcima pružaju veći standard i sigurnost nego Amerikancima.

“Da mi je muž u Detroitu ostao bez posla, kao u Majnhejmu, gdje je dobio otkaz u Daimleru, bila bih u panici svakog minuta, ali ovdje nijesam zbog njemačkog sistema koji nas štiti”, kaže Amerikanka udata za Njemca, majka četvero djece.

Visoki porezi zbog socijalnih davanja nijesu žrtvovanje, kao što to doživljavaju Amerikanci, nego osnova civilizovanog društva, nešto što predstavlja kolektivno dobro.

To ne znači da su Njemci altruisti, nego računaju da sami neće završiti na ulici ako nešto pođe po zlu. Oni ne mogu zamisliti situaciju kao u SAD-u, u kojem su razlog za 70 odsto ličnih bankrota dugovi zbog neplaćenih zdravstvenih usluga. Kod njih otac i majka djeteta mogu po volji dijeliti 14 mjeseci plaćenog porodiljskog bolovanja, a majku tri godine čeka radno mjesto nakon poroda svakog djeteta. Njemački doktori su plaćeni manje od američkih, ali zato ne otplaćuju godinama kredite za studije u šestocifrenim brojkama.

Njemci, kao i Španci, imaju 34 dana plaćenog godišnjeg odmora, računajući i službene praznike, što je najviše u EU.

Za razliku od njih, Amerikanci su jedina nacija među razvijenim ekonomijama koja radnicima zakonom ne garantuje plaćeni odmor, što čini čak i radoholičarski Japan, garantujući ljudima deset plaćenih neradnih dana. To ne znači da američke kompanije i javne ustanove zaposlenima ne daju plaćeni godišnji, ali svaki četvrti zaposleni za to nema nikakvu zakonsku garanciju, naročito je nemaju pripadnici najniže klase, pa polovina od 25 odsto najniže plaćenih radnika uopšte ne ide na plaćeni odmor.

Start-upovska definicija uspjeha nespojiva je s vrijednostima Njemaca, tvrdi Šuman, jer se oni ne fokusiraju tako frenetično na pojedinačno bogatstvo kao Amerikanci.

Za razliku od Amerikanaca, većini Njemaca instant bogatstvo suludih razmjera s minimalnim ulaganjima, kao što se ono dogodilo Bilu Gejtsu ili Marku Zakerbergeru, neshvatljivo je i moralno pogrešno.

“Oprezni i štedljivi”, kaže Rebecca Schuman, “spremni su skupo platiti obuću marke Birkenstock i za mašinu za pranje veša Miele iskeširati 7.000 eura, ali ne zbog pomodnosti, nego zato što će im trajati do 2060. godine”.

To, međutim, ne znači da Njemci nemaju svoje multimilijardere, ali oni su tihi, nevidljivi, ne eksponiraju se u javnosti kao američki ili britanski, koji priređuju konferencije za medije poput Vorena Bafeta, svojim fondacijama ne spašavaju gladne kao Bil Gejts, ne finansiraju muzeje niti medicinske istraživačke centre nazvane po njihovim imenima.

Ko zna za Karla Albrehta, uz brata Tea osnivača diskontne imperije Aldi, prema Forbesu 2012. desetu najbogatiju osobu na svijetu? Sve o čemu je javnost o njemu znala bilo je to da je uzgajao orhideje, igrao golf na vlastitom igralištu i zbog štednje na olovkama šiljio ih sve dok ih je mogao držati u ruci.

Šta znate o danas najbogatijoj Njemici Suzan Klaten, nasljednici multimilijardera Herberta Kvanta, spasioca svojevremeno posrnule kompanije BMW? Za nju kažu da je u BMW-u bila zaposlena pod drugim imenom, a dečku je otkrila ko je tek kada ju je zaprosio

Brojke međutim pokazuju da je privatno bogatstvo u Njemačkoj neravnomjernije raspoređeno nego u drugim zemljama eurozone. Dok najbogatijih jedan odsto u prosjeku ima milion eura, četvrtina odraslih Nijemaca nema nikakvog vlasništva. Pa ipak, sigurni da neće spasti na kopanje po kontejnerima, Njemci se ne bune, ali se počinju buniti zbog dolaska imigranata, što dokazuje 13 odsto glasova za krajnju desnicu AfD. Analitičari kažu da je to zbog straha od smanjenja dosadašnjih beneficija, zbog kojih ih bije glas da žive srećnije i zadovoljnije od Amerikanaca.

Tportal