Tajna uspjeha Aldija i Lidla je u tome što ne vole internet
Kada je u proljeće njemački lanac supermarketa Aldi otvorio novu trgovinu u gradu Hertenu na sjeverozapadu Njemačke, pokazao je kako će izgledati njegova nova strategija održavanja snažnih stopa rasta.
No, baš kao i konkurent Lidl, Aldi i dalje sve “karte baca” na fizičke trgovine umjesto na internet trgovinu, a u tome i leži tajna globalnog uspjeha ta dva trgovca, piše britanski nedjeljnik The Economist.
Novi Aldijev supermarket mnogo je luksuzniji nego ostale trgovine tog lanca. Cilj je privući više kupaca iz srednje klase, a trgovina u Hertenu poslužiće kao prototip preuređenja ostalih trgovina u Evropi i Americi.
Brzi rast
Aldi je osnovan odmah po završetku 2. svjetskog rata, a 1973. kompanija se dijeli na Aldi Süd i Aldi Nord. Baš kao i Lidl, Aldi je konkurenciju pomeo po izbijanju finanSijske krize 2008. godine. O snazi ta dva trgovca dovoljno govore podaci o tržišnom udjelu na možda najkonkurentnijem evropskom maloprodajnom tržištu, onom britanskom pod nadležnošću Aldija Süd.
Taj je trgovac još prije godinu dana držao udio od 6,2 odsto koji je sada povećao na 6,8 odsto. Lidl je pak svoj udio u samo godinu dana podignuo s 4,6 na 5,2 odsto.
Na matičnom njemačkom tržištu Aldi ima udio od 12,9 odsto dok Lidl kontroliše gotovo devet odsto tržišta. Međutim, u Aldiju su svjesni nužnosti promjene poslovne strategije ako želi zadržati tako visoke stope rasta.
Kay Rüschoff, direktor marketinga Aldi Nord ističe kako niske cijene – dugogodišnji zaštitni znak tog maloprodajnog lanca – nijesu više dovoljan garant rasta. Kako bi privukao kupce nešto dubljeg džepa, Aldi se fokusira na kvalitetniju ponudu. Tako je u otmenijem interijeru bogatija ponuda voća, povrća i vina.
U preuređenje 4800 trgovina u kontinentalnom dijelu Evrope te otvaranje nekoliko stotina novih Aldi Nord namjerava da uloži 5,2 milijarde eura. Aldi Süd u Velikoj Britaniji godišnje otvara oko 70 novih trgovina, sve češće u dijelovima gdje živi srednja klasa i gdje su do sada dominirali otmeniji trgovci, poput Sainsbury’sa.
Dok Lidl planira otvaranje stotinu trgovina u Americi u prvom talasu, Aldijeve ambicije su mnogo veće, ciljajući 900 trgovina. Time bi po broju trgovina postao treći trgovac u SAD-u, nakon Walmarta i Krogera. No, Aldijeva promjena ipak nije toliko drastična. Kay Rüschoff ističe kako se u njihovim supermarketima i dalje prodaje u prosjeku 1400 proizvoda, nasuprot gotovo 50.000 koji se mogu naći u trgovinama direktnih konkurenata.
‘Kanibalizacija’ prodaje
Aldijeva i Lidlova usmjerenost na fizičke trgovine i ignorisanje internet trgovine pokazuje se kao dobitna kombinacija. To je posebno vidljivo na britanskom tržištu gdje 7,3 odsto građana namirnice kupuje putem interneta. Od Britanaca na taj način kupuju više samo Korejanci. Podstaknuti tim podatkom, britanski trgovački lanci uložili su stotine miliona dolara u razvoj web trgovina.
No, prema sudu Bryana Robertsa, analitičara konsultantske kuće TCC Global, time su “kanibalizovali” najprofitabilniji kanal prodaje – fizičke trgovine – u korist najmanje profitabilnog. Naime, marže u maloprodaji vrlo su niske, oko tri odsto, ali su u web trgovini još niže, svega 0,5 odsto, ističe Roberts. Osim toga, dostava se često ne naplaćuje što je “zasluga” Amazona koji je naučio kupce na tu pogodnost. Stoga strategija njemačkih trgovaca ima smisla, posebno na manje razvijenim tržištima e-trgovine, poput američkog.
Poslovni dnevnik
