Građevinski radnici napuštaju Hrvatsku, strane firme uzimaju poslove

Građevinci u Hrvatskoj se nijesu oporavili niti od opšte krize, ali prava opasnost su im i krediti koji se neće moći naplatiti. A onda dolazi i problem da dobri građevinci odlaze u inostranstvo…

Građevinski sektor u Hrvatskoj bio je svojevremeno jedno od rijetkih vitalnih uporišta domaće privrede. Veći dio prošle decenije rastao je s velikim javnim investicijama poput autoputeva, ali rastao je i privatnim ulaganjima u kuće i stanove.

Nakon globalne krize od 2008. godine čini se da je građevinarstvo stradalo čak nešto više nego drugi sektori. O tome govore i najnoviji podaci koje je krajem oktobra objavila Hrvatska gospodarska komora, makar građevinska djelatnost bilježi kontinuirani blagi rast koji bi mogao sugerisati određeni optimizam, javlja DW.

Ali, nad građevinarstvom u RH nadvija se više nego zlokobna sjena kreditnih dubioza, do mjere da se može govoriti o potencijalno fatalnoj ugroženosti sektora. Jer upravo građevinci se godinama iscrpljuju s ogromnim postotkom u ukupnoj masi realno nenaplativih kredita u Hrvatskoj.

Prema izvještaju HGK-a, udio djelimično nenaplativih i potpuno nenaplativih kredita (NLP) u toj branši iznosi danas 64,1 odsto i po tome se ona plasira na prvo mjesto među svim grupama korisnika kredita. Tamo je on pet puta veći od prosjeka, a riječ je o oko 5,7 milijardi kuna koje će građevinski sektor teško ili nikako neće naplatiti.

Anka Mrak Taritaš, bivša ministarka građevinarstva i prostornog uređenja RH složila se kako nenaplativost kredita na dugi rok može prouzrokovati urušavanje čitavog sektora.

„Rast nam je trajao sve do 2011. godine s enormnom stanogradnjom, a onda je sve naglo palo. Tek smo se 2015. opet vratili u poslovanje s plusom. U međuvremenu je ta djelatnost pretrpjela ogromnu štetu pa više nemamo ni dovoljno odgovarajuće radne snage. Odnosno, potrebno je više platiti stručno osposobljene i iskusne radnike, da ne odlaze u inostranstvo. Ili uvesti takođe kvalifikovanu, ali jeftiniju radnu snagu umjesto njih“, rekla je Mrak Taritaš za DW.

Nije riječ o običnim zidarima, nego srednje kvalifikovana radna snaga:

„U tih desetak godina izgubili smo specijalizovane majstore kao što su armirači, tesari, krovopokrivači i slično. Po njihovom kvalitetu smo bili poznati, ali ne može se očekivati opstanak tih znanja na domaćem tržištu koje je u jednom trenutku propalo. Problem je i što je u međuvremenu u biznis ušlo i puno onih koji nijesu ni osnovno iz te struke. A dosta govori i podatak da se ove godine u RH za poziv keramičara upisalo samo troje đaka.“

Optimistično ne zvuči ni Jasenka Vukšić, predsjednica Sindikata građevinarstvaHrvatske:

„Sektor se neravnomjerno nastavio razvijati pa niskogradnje gotovo da više uopšte nema. Visokogradnja je u daleko povoljnijem položaju. No, ukupno gledajući, sve se odvija stihijski, nema strateškog pristupa države koja bi trebalo da pokrene velike javne investicije i povuče sektor. Možda je trebalo ranije ući u projekte s energetskom održivošću, u veći opseg gradnje lokalnih puteva i slično. Ovako se, pak, kriza samo produžuje, jača nelojalna konkurencija i sve je to neodrživo u perspektivi.”

Ona navodi i primjer nekad slavne kompanije Viadukt – najstarija u tom segmentu u Hrvatskoj koja je upravo navršila 70 godina.

“Čitavu svoju povijest, Viadukt je odolijevao i na međunarodnom tržištu, a onda se urušio za svega par mjeseci. Danas u tu prazninu na domaćim gradilištima ulaze multinacionalne kompanije, dok hrvatski radnici bježe glavom bez obzira preko granice. Ima doduše i nešto onih naših preduzeća koja su angažovana u inostranstvu, uglavnom na montaži, ali to je nedovoljno za spas sektora“, riječi su Jasenke Vukšić.

Odnosi u hrvatskom građevinarstvu odnedavno se komplikuju i neizvjesnošću radi nove EU smjernice o upućenim radnicima. Hrvatske kompanije u bogatijim zemljama EU moraće svoje radnike ubuduće plaćati po tamošnjim standardima, što je dobro za radnike, ali smanjuje konkurentnost samih kompanija.

„Ni u RH neće moći biti nelojalne strane konkurencije, uobičajeno s istoka. No, problem je što recimo austrijski Strabag ima osnovanu kompaniju u RH, ali s izuzetnom podrškom u Austriji. Preostala naša preduzeća mogu mu biti samo kooperanti, a radnik neće biti plaćen kao onaj Strabagov“, upozorava predsjednica SGH-a.