Njeguški pršut i pljevaljski sir do sada jedini zaštićeni proizvodi u CG

Njeguški pršut i pljevaljski sir trenutno su jedini zakonom zaštićeni proizvodi u Crnoj Gori, dok međunarodnu zaštitu još nije ostvario nijedan crnogorski brend. U toku je procedura za zaštitu meda i goveđe stelje na nacionalnom nivou, a u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja smatraju da veliki broj proizvoda ima potencijal da bude priznat i u međunarodnim okvirima.

Benefiti

Zaštitom proizvoda, kako kažu u Ministarstvu, ostvaruju se brojni benefiti. Prije svega, sprečava se zloupotreba na tržištu, postiže bolja cijena i šira prepoznatljivost proizvoda i regiona iz kojeg potiče.

“Time se znatno poboljšava mogućnost plasmana, naročito kroz turizam, što je od posebne važnosti za crnogorske poljoprivredne proizvođače”, naveli su u Ministarstvu, dodajući da je Crna Gora u posljednjoj godini napravila iskorake u oblasti unapređenja kvaliteta domaćih proizvoda, posebno sertifikovanja kvaliteta kroz zaštitu naziva.

Važnost zaštite proizvoda ranije su prepoznali predstavnici Udruženja njeguških specijaliteta. Oni su uspješno realizovali proces zaštite geografske oznake “Njeguški pršut”, a osnovni motiv im je bio da zaštite naziv od zloupotreba, čime je proizvod dobio veću tržišnu cijenu.

Sa problemom zloupotrebe naziva suočili su se i proizvođači pljevaljskog sira, koji su proizvod zaštitili oznakom porijekla.

“Na tržištu je evidentno da se kao “pljevaljski” prodaje sir koji nije iz tog grada, čime nakupci i trgovci prodaju pod tim nazivom druge sireve po znatno većoj cijeni. Osim sprečavanja zloupotreba i imitacija, motiv proizvođačima za zaštitu bio je i zajednički, a time i lakši nastup na tržištu”, ukazali su u Ministarstvu.

“Te recepture bi bile baš onakve kakve su bile u vrijeme naših očeva i đedova, da bi se izbjegle sve moderne tehnologije i ostalo što bi uticalo na komercijalnu proizvodnju. Prednost je i ta što bi proizvodi bili napravljeni od životinja koje su ovdje živjele. Prezentovali bi ono što mi proizvodimo i po tome bi nas prepoznavali”, kaže Adrović i dodaje da šansu poljoprivrednika za opstanak na tržištu vidi u zaštiti proizvoda.

“Ja sam zagovornik priče da svaki proizvod na području Crne Gore, koji je tradicionalan, valja zaštititi i brendirati. U nekom narednom periodu, kad se ostvare nacionalne zaštite, aplikacijama prema EU možemo prečicom doći na to tržište”, smatra Adrović.

EU i region

Zaštita proizvoda na evropskom nivou definisana je Lisabonskom konvencijom kojom je predviđeno da roba sa zaštićenim geografskim poreklom ne podliježe carinskim barijerama, nema propisanih kvota za njen izvoz na tržište EU, dok se na domaćem i inostranom tržištu prodaje skuplje od proizvoda koji nemaju to obilježje.

Međunarodni sertifikat zaštićenog geografskog porijekla u Srbiji su do sada ostvarila tri proizvoda leskovački ajvar, homoljski med i vino bermet. Mnogo bolja situacija je u Hrvatskoj čije je geografsko porijeklo deset proizvoda priznato na nivou EU. To su krčki pršut, neretvanska mandarina, ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, ogulinski kisjeli kupus, baranjski kulen, lički krompir, istarski, dalmatinski i drniški pršut i poljički soparnik.

Odavno su zaštićeni i proizvodi Slovenije, koja je prije par godina sa Hrvatima vodila poznati spor zbog pokušaja zaštite kranjske kobasice. U Briselu se o njemu odlučivalo dvije godine, a završen je tako što je Hrvatskoj naloženo da, ukoliko želi da nastavi proizvodnju, u narednih 15 godina osmisli novo ime za ovaj proizvod.

Najteže napisati specifikaciju proizvoda

U Ministarstvu su za naš list kazali da je procedura zaštite proizvoda kompleksan proces. Oni koji žele da zaštite proizvod, prvo podnose zahtjev za registraciju Ministarstvu poljoprivrede, koje potom obrazuje komisiju za sprovođenje postupa registracije oznake. U slučaju oznake kvaliteta, geografske oznake i garantovano tradicionalnog specijaliteta zaštitu može pokrenuti grupa proizvođača ili prerađivača nekog proizvoda, odnosno udruženje, bez obzira na pravni status ili sastav.

“Kada je riječ o oznakama “Viši kvalitet”, “Planinski proizvod” i “Sa moje farme”, zahtjev može podnijeti i jedan proizvođač ili privredni subjekt”, pojasnili su u Ministarstvu.

Uz zahtjev je potrebno priložiti i proizvođačku specifikaciju, u kojoj se detaljno mora opisati proizvod i način proizvodnje, što, dodaju, predstavlja najzahtjevniji dio. Potom, komisija Ministarstva ocjenjuje dokumentaciju i, ukoliko su ispunjeni svi uslovi, odobrava registraciju oznake.