Otkrila je da nam proizvođači uvaljuju viršle bez mesa i loš deteržent i uzdrmala Evropu

Ukoliko želimo da se i naš glas čuje u slučaju lošeg kvaliteta proizvoda koje nam prodaju multinacionalne kompanije, potrebno je da se uradi kvalitetno istraživanje koje mnogo toga može da promijeni. Decenijama pričamo o ovom problemu, ali dok nemate crno na bijelo, niko vas ne uvažava, piše beogradska Politika.

Ranije smo od predstavnika EU slušali da nemamo razloga da se žalimo ako je proizvod bezbjedan za zdravlje, tj. ako nas proizvođači „ne truju”. Sada, poslije nekoliko uporednih istraživanja u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj, Evropski parlament je konkretnije pristupio ovom problemu, kaže u razgovoru za „Politiku” Biljana Borzan, hrvatska evroparlamentarka koja je nedavno imenovana i za izvjestioca EP za različit kvalitet proizvoda.

Hrvatska političarka postala je poznata u čitavom regionu istočne Evrope kada je objavila istraživanje koje je potvrdilo da više od polovine proizvoda u Hrvatskoj ima lošiji kvalitet u odnosu na iste u Njemačkoj.

“U narednih nekoliko mjeseci ću se susretati s raznim organizacijama potrošača, industrije, kao i sa predstavnicima iz institucija EU, a nakon toga napisati prvi predlog na koji će kolege zastupnici iz EP dati amandmane. Moj posao je da usaglasim različite pozicije. Bitka će biti vrlo teška jer se građani EU, koji su pod velikim uticajem industrije, opiru da uđu u taj projekt. Međutim, mi iz istočnih država zbili smo redove”, rekla je Borzan.

Rekli ste da su smjernice Evropske komisije za rješavanje problema kvaliteta za nove članice nedovoljno ambiciozne. Mislite li da EK ima način da natjera multinacionalne kompanije da promijene dosadašnju praksu?

Naravno. Komisija mora proširiti Direktivu o nepoštenim praksama i zabraniti diskriminaciju dijela građana EU. Ovaj problem se zbog zajedničkog tržišta može riješiti samo sa nivoa Evropske unije.

Ovo je i političko pitanje jer se različiti aršini u kvalitetu proizvoda tumače i kao simbol podjele EU. Kako to komentarišete?

Kad je naše istraživanje bilo gotovo, odmah sam ga poslala u Evropsku komisiju. Nekoliko nedjelja kasnije, predsjednik EK Žan-Klod Junker je u godišnjem govoru o stanju u uniji rekao da ne smije biti građana drugog reda. Pritom se pozvao upravo na rezultate dosadašnjih istraživanja. To je bio snažan politički momenat koji je pokazao kako je voda došla do grla i kako evropski čelnici više ne mogu okretati glavu od činjenice da je EU podijeljena. 

Koje zemlje su najdalje otišle u istjerivanju „pravde”?

Prvo istraživanje objavila je Slovačka još 2011. ali Češka je svakako predvodnica u ovoj borbi jer njihova vlada najviše gura ovo pitanje na veći nivo. Mađarska je, takođe, sprovela istraživanje. Što se tiče praktičnih rezultata, hrvatski građani su profitirali na primjeru „hip” kašica koje je proizvođač, poslije naših primjedbi, zamijenio kvalitetnijim, u Češkoj se „Pepsi” obavezao da će promijeniti recept budući da su istraživanja pronašla velike razlike u kvalitetu tog pića u Češkoj i Njemačkoj. 

Da li je dva miliona eura, koliko je u smjernicama EK opredijeljeno za upoređivanje kvaliteta proizvoda, dovoljno za ovaj složen posao? 

Nije problem u iznosu, već u njegovoj namjeni. Dakle, ta dva miliona su rezervisana za razvoj metodologije za eventualno buduće istraživanje. Međutim, metodologija ničemu ne koristi ako se ne ide u samo istraživanje, dakle hemijske, senzorne i druge analize. 

Na kvalitet kojih proizvoda se kupci u Hrvatskoj, ali i drugim zemljama žale?

Više od 80 odsto građana Hrvatske smatra da nas multinacionalne korporacije tretiraju kao građane drugog reda. Većina to uvjerenje bazira na činjenici da su nešto konkretno primijetili. Žale mi se najviše upravo na hranu jer ih to najviše boli, ali i na kvalitet automobila, tehnike pa čak i na poljoprivredne preparate. Nažalost, analize za te kategorije proizvoda značajno poskupljuju istraživanje pa smo odlučili da uz hranu testiramo još i deterdžente i proizvode za ličnu higijenu. Istraživanje je bilo prvo u EU koje je obuhvatilo i neprehrambene proizvode. Najveće razlike pronađene su kod deterdženta „arijel” koji ima znatno slabiji učinak na hrvatskom tržištu, a uz to, tokom pranja, potrebno je upotrijebiti mnogo više praška. 

Kakva je bila reakcija predstavnika zapadnih zemalja u Evropskom parlamentu poslije vaše inicijative? 

Bili su u šoku. Na početku mandata, kada bih uspjela da nametnem raspravu na ovu temu u Odboru za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača, podršku sam dobijala samo od kolega iz istočnih članica. Poslije objave istraživanja, značajno se promijenilo i raspoloženje kod zapadnih kolega koje su se počele da se interesuju. Posebno su ih šokirali proizvodi poput „Vudi” viršli koje na našem tržištu uopšte nemaju mesa, ili „Nutelle” koja ima manje kakaoa, „Aktivia” voćnog jogurta s manje voća i slično. 

Da li je pozivanje multinacionalnih kompanija na različite potrošačke navike licemjerno. Izjavili ste da vam je poslije objavljenog istraživanja kolega iz Njemačke rekao: „Nećete valjda insistirati da se za cijelo tržište EU rade isti proizvodi, budući da postoje različiti ukusi, navike i očekivanja kupaca.”

Taj argument se donekle može razumjeti, ali upravo zato smo testirali i neprehrambene proizvode. Niko ne može da kaže da naši kupci, recimo, više vole deterdžent koji slabije pere, a skuplji je od njemačkog. Za prehrambene proizvode smo radili upoređivanje cijena baš zato što proizvođači tvrde da je proizvod lošijeg kvaliteta jer je jeftiniji. Naravno, dokazali smo da to uopšte nije tačno. Većina testiranih proizvoda bila je skuplja u Hrvatskoj.

Bili ste protivnik takozvanih Tolušićevih mjera koje su ovog lejta uzdrmale cijeli region, jer je Hrvatska odlučila da drastično poveća cijene uvoznih taksi za poljoprivredne proizvode koji dolaze van EU. Nazvali ste ih populističkim. Kako vidite sve češće varnice i međusobna ograničenja u trgovanju između dvije zemlje? 

Hrvatska do kraja 2019. mora da počne da primjenjuje novu EU regulativu o inspekcijama koja će uvesti strože kontrole hrane koja ulazi u uniju iz trećih zemalja. Ali, ministar Tolušić je tom poslu pristupio na jedini način na koji zna, promovisanjem samog sebe. Naravno, nije razmišljao više od jednog koraka unaprijed i zato mu je inicijativa propala. Dokle god Srbija i druge zemlje ne uđu na zajedničko tržište EU, biće prepreka u trgovanju – ekonomskih, političkih i fitosanitarnih.