Hrvatska poljoprivreda u problemu zbog smanjenja budžeta EU
Kako napraviti više – s manje novca, pitanje je na koje će uskoro morati odgovoriti zemlje članice Evropske unije koje je Evropska komisija pozvala da se što prije dogovore oko novog sedmogodišnjeg budžeta, za period nakon 2020. godine, kako ne bi u pitanje došli brojni projekti koji se finansiraju iz EU fondova, razmjena studenata, ulaganje u istraživanje i razvoj i cijeli niz drugih evropskih programa.
Komisija je predstavila moguće scenarije za budući budžet i posljedice koje bi iz takvih scenarijuma proizašle, piše Novi list.
“To nijesu predlozi Komisije, nego ilustracije na osnovu ideja koje se često čuju u javnoj raspravi”, ističu u Briselu, napominjući da će službeni predlog sljedećeg budžeta predstaviti u maju.
Neke od ideja koje se zadnjih mjeseci spominju u javnosti imale bi direktne negativne posljedice i na Hrvatsku. Na primjer, drastično rezanje budžeta za zajedničku poljoprivrednu politiku.
Komisija procjenjuje da bi rezanje »poljoprivrednog« dijela budžeta za 30 odsto uštedjelo oko 120 milijardi eura u sedmogodišnjem proračunu. Međutim, u takvom scenariju prosječni dohodak poljoprivrednih domaćinstava pao bi za više od deset odsto u mnogim zemljama članicama, a pojedini poljoprivredni sektori mogli bi biti pogođeni još i više. Čak i uz manje rezove, evropska poljoprivreda osjetila bi negativne posljedice, piše Novi list.
Druga, za Hrvatsku izuzetno važna politika je koheziona politika koja služi za smanjivanje razlika u razvijenosti među regijama i članicama.
Njenim »rezanjem« zasigurno bi i Hrvatska ostala bez dijela novca iz EU fondova, no Komisija se pozabavila scenarijem u kojem se kroz kohezionu politiku više ne bi finansirale razvijenije regije. To bi najviše pogodilo zemlje poput Austrije, Belgije, Danske, Finske, Francuske, Italije, Španije. Komisija se, podsjetimo, protivi velikim rezovima i u poljoprivredi i u koheziji.
S druge strane, 27 zemalja članica mora se dogovoriti u šta i koliko žele ulagati u budućnosti. Hoće li, na primjer, EU imati istinski zajednički sistem upravljanja granicama, sličan kanadskom ili američkom? U tom slučaju, trebalo bi sto hiljada evropskih službenika i graničara te potrebna oprema, što bi koštalo oko 150 milijardi eura kroz sedam godina.
Ako bi sistem upravljanja granicama ostao isti kao i dosad, što znači oslanjao se na nacionalne snage i nedavno uspostavljenu Evropsku graničnu i obalnu stražu koja će za dvije godine imati hiljadu zaposlenih, bilo bi potrebno svega osam milijardi eura za sedam godina.
Nadalje, EU lideri treba da odlučr žele li, na primjer, udvostručiti broj studenata koji, kroz program Erasmus, studiraju ili obavljaju stručnu praksu u drugoj zemlji članici? Žele li stvoriti evropsku odbrambenu uniju? Koliko će se ulagati u digitalni razvoj? A sve to u situaciji kada će novca u EU budžetu biti manje, prije svega zato što odlazi Velika Britanija koja je godišnje u zajedničku kasu uplaćivala više od deset milijardi eura.
Zato će preostalih 27 država morati razmisliti i hoće li uvesti nove prihode za zajednički bužet, na primjer, u obliku nekog sveevropskog poreza.
“Ovo je meni, a na zemljama članicama je da s tog menija nešto naruče”, slikovito je dokument Komisije opisao komesar za budžet Ginter Etinger, sugerišući da je na zemljama članicama da donesu političke odluke u kojem smjeru žele razvijati EU u idućem razdoblju.
Pritom je podsjetio da se s donošenjem budžeta ne smije kasniti jer je dosadašnje iskustvo pokazalo da bi to značilo da sto hiljada projekata koji se finansiraju sredsvima EU-a ne mogu početi na vrijeme, a ni hiljade mladih ljudi ne bi 2021. godine mogli iskoristiti pogodnosti razmjene studenata. Lideri 27 zemalja članica raspravljaće o političkim prioritetima u sljedećem budžetu na neformalnom sastanku krajem sljedeće sedmice.
