Šta savremeni menadžeri ne bi trebalo da rade

Spisak potencijalno loših modela ponašanja je daleko duži, ali je u tekstu navedeno nekoliko najkarakterističnijih negativnih praksi.

Savremeni menadžer ne bi trebalo da dugoročne interese kompanije podređuje ostvarivanju kratkoročnih interesa zbog lične promocije i sticanja beneficija.

On može:

• Radikalno da poveća cijene s namjerom da postigne bolju prodajnu maržu, ignorišući reakcije kupaca i njihov uticaj na razvoj ukupne prodaje (preskupi proizvodi na kraju odbijaju kupce i smanjuju ukupnu prodaju i tržišni udio).
• Sniziti cijene kako bi povećao ukupnu prodaju i udio na tržištu, ne vodeći pri tome računa da li će kompanija bilo šta zaraditi.
• Smanjiti troškove prodaje uvodeći komplikovane i teže dostižne bonus kriterijume za prodajnu silu, zanemarujući pri tome pad motivacije i odlaske iz kompanije iskusnih i dokazanih prodavaca.

Primjera ima mnogo i zajedničko im je da oni često postižu kratkotrajno poboljšanje u određenom segmentu. Neki od indikatora zaista dobijaju nove i više vrijednosti. Istovremeno, problemi nastaju na drugoj strani, kao posljedica uvedenih promjena i trajno remete tokove poslovanja. Ukoliko izostane brza reakcija i stvari odu predaleko, potrebno je uložiti mnogo napora, energije i novca, kako bi se ublažile ili potpuno otklonile posljedice nesavjesnog rukovođenja. Pod uslovom da je takav oporavak uopšte moguć i izvjestan.

Menadžer nikada ne bi trebalo da misli da je najpametniji, najbolji, i da nema potrebe za unaprjeđenjem njegovih znanja i veština. Nikada ne bi trebalo da bude ušuškan prethodnim rezultatima, čak ni kada su oni realno dobri. U dinamičnom svijetu, u kojem se pravila funkcionisanja svakodnevno mijenjaju, takvo ponašanje vodi put većih i manjih neuspjeha u budućnosti. Ponašanje koje je u prošlosti značilo siguran uspjeh u promijenjenim okolnostima može donijeti veliki neuspjeh.

Rad na sebi predstavlja svakodnevnu obavezu. On je osnova za kvalitetan rad s drugima, bez obzira da li su oni klijenti ili saradnici.

Menadžer nikada ne bi trebalo da ignoriše sugestije saradnika i poslovnih partnera. Nekada su oni godinama i decenijama na  radnim mjestima i posjeduju ogromno radno iskustvo. Mnogi od njih svoje sugestije izriču maksimalno dobronamjerno, sa željom da pomognu u rješavanju problema, ili sa idejom da doprinesu još uspješnijem razvoju poslovanja. Stalno ignorisanje ovakvih inicijativa ograničava izbor kvalitetnih rješenja, izaziva opravdano nezadovoljstvo i slabi pojedinačnu i ukupnu motivaciju.

Slično mogu reagovati kupci, dobavljači i ostali poslovni partneri. Dugi niz godina su u svom poslu, prisutni su na tržištu, znaju šta se na njemu događa i kakva pravila na njemu vladaju. Stalno ignorisanje njihovih konstruktivnih primjedbi, željâ i zahtjeva dovodi do nezadovoljstva saradnjom i razmišljanja o promeni poslovnog partnera, što se nekad zaista i događa.

Zbog toga nijedan rukovodilac ne smije da se ponaša bahato i nezainteresovano, niti da zanemaruje bilo čije stavove, bez obzira na trenutnu poziciju sagovornika u firmi ili van nje. Nikad se ne zna ko ima presudnu ulogu u uspješnoj realizaciji bilo kog posla.

Menadžer nikada ne bi trebalo da bude neodlučan. Neodlučnost je znak slabosti. Posao menadžera jeste da donosi odluke i da ih sprovodi. Ako to nije kadar, onda nije menadžer. Svaka neodlučnost rukovodioca postaje lako vidljiva svim članovima njegovog tima. Izaziva zbunjenost u pogledu obaveza koje se pred njih stavljaju (nijesu dovoljno precizno definisane, ili se stalno mijenjaju), i ličnu i profesionalnu nesigurnost. Obje pojave vode neracionalnom korišćenju resursa i negativno utiču na odvijanje planiranih aktivnosti.

Zbog toga se odlučnost menadžera, kako tokom donošenja odluka, tako i tokom njihove primjene, nameće kao imperativ uspješnog rukovođenja.

Nikola Lukić, mojafirma.rs