Rasprave ljekara: Koliki nivo šećera u krvi se zaista može tolerisati
Američko udruženje ljekara (ACP) predložilo je da bi doktori pacijentima s dijabetesom tipa 2 trebalo da postavljaju manje rigorozne ciljeve u kontroli šećera u krvi.
Očekivano, s tim se ne slažu oni koji liječe dijabetičare, ali to nije spriječilo to udruženje da revidira smjernice za liječenje šećerne bolesti, što je i objavljeno u časopisu Annals of Internal Medicine, ističući da A1C odnosno glukozni hemoglobin može biti između 7 i 8 odsto, odnosno da ne mora biti 7 i manje odsto.
“Postoje štete povezane s preagresivnom terapijom i neprimjerenim tretmanom fokusiranim na A1C ciljevima”, rekao je Džek Ende, predsjednik ACP-a, udruženja koje predstavlja američke interniste koji smatraju da je nužna promjena u smjernicama.
Intenzivna terapija
“Za pacijente koji su već postigli niži nivo A1C hemoglobina treba razmotriti manje intenzivnu terapiju, odnosno da im se smanji količina lijekova, a neki i ukinu”, objašnjava Ende. Naime, neke studije su pokazale da su pacijenti kod kojih se insistiralo na agresivnom snižavanju šećera u krvi imali čak nešto veći rizik od prijevremene smrti, a nerijetko dolazi do preniskog nivoa šećera u krvi, odnosno hipoglikemije.
Iskustva pacijenta su različita, ali neki od njih naglašavaju da su oftalmolozi ti koji nerijetko insistiraju na niskom A1C hemoglobinu kako ne bi dobili retinopatiju, čestu komplikaciju kod dijabetesa.
“Povišeni šećer u krvi može biti opasnost za vid, odnosno štetan je za zadnji dio oka, ali i za bubrege i periferne živce, posebno u nogama”, kaže Džordž Grinberger, donedavni predsjednik Američkog udruženja endokrinologa. Takođe smatra da ova preporuka o manje agresivnoj terapiji nije prihvatljiva.
“Od 2008. godine smatra se da glukozni hemoglobin ne treba biti striktno manji od 7 odsto. Naime, studije su pokazale da je prenizak nivo tog hemoglobina može biti povezan s iznenadnom smrtnošću, što je vjerovatno posljedica učestale hipoglikemije”, kaže doc. dr Dario Rahelić, načelnik Zavoda za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma klinike “Dubrava” u Hrvatskoj.
Novi lijekovi
Rahelić ističe da liječenje dijabetičara mora biti individualizovano, što znači da niski glukozni hemoglobin neće uvijek biti nužan.
“Cilj je postići što bolju regulaciju šećera u krvi, ali bez hipoglikemije i bez porasta težine, što je, istina, teško. No, sigurno je da, na primjer, kod nekog starijeg pacijenta koji ima dobro regulisan šećer ne treba insistirati da glukozni hemoglobin bude po svaku cijenu jako nizak, nego može biti i 8”, objašnjava doc. dr Rahelić. Dodaje da u tome pomažu i novi lijekovi.
“Terapiju za svakog pacijenta treba odrediti ljekar na osnovu niza parametara”, zaključuje doc. dr. Rahelić za Jutarnji list.
Iskusni hrvatski dijabetolog prof. dr Željko Metelko smatra da bi kriterijumi u regulaciji šećera u krvi trebalo da ostanu isti.
“No, to ne znači da mora apsolutno vrijediti za sve pacijente, na primjer za one kod kojih je vidljivo da su ugroženi čestim hipoglikemijama, posebno kod starijih pacijenta. Danas kad se sve i više primjenjuju senzori za kontinuitano mjerenje glukoze što smanjuje opasnost od hipoglikemija ne bi bilo dobro stvarati sistem koji se zasniva na namjernom stimulisanju nastajanja kasnih dijabetičkih komplikacija”, smatra prof. dr Metelko.
