Tablet nije savladao papir, za neke naše navike tehnologija je nemoćna
Mikrotalasne peći nisu zamijenile rernu, usisivač nije zamijenio metlu, pa ni tablet nije zamenio papir!
Hartiju je izmislio Kaj Lun, čovjek na dvoru kineskog cara Vu Dija. Proizvodili su ga od bambusa i nakvašenih krpa. Oni su tokom 700 godina držali u tajnosti način proizvodnje hartije, sve dok muslimani za nju nijesu saznali od jednog od zarobljenih Kineza nakon bitke kod Talasa 751. godine. Sve nam ovo kazuje samo jedno – papir je vječan!
Frederik Vilfrid je prije 40 godina (netačno) predvidio da ćemo imati „kancelarije bez papira“. Danas se nijedna kancelarija niti poslovni prostor nikako ne može zamisliti bez papira, bez štampača, rokovnika, samoljepljivih papirića i tome slično. Iako je osnova komunikacije razmjena e-mailova, vrlo često se određeni izvještaji i podaci štampaju. Zaposlenima je tako lakše da zapamte informacije i zapravo su organizovaniji i produktivniji kada čitaju sa papira, a ne sa ekrana.
U digitalnoj eri, rokovnici od papira su važniji nego ikada.
Ukoliko uđete u neki od mnogobrojnih kafića, spazićete ljude koji ne komuniciraju međusobno, već su udubljeni u svoje kompjutere, tablete, telefone. Ali ako pogledate malo pažljivije, vidjećete i hrpu papira oko njih. To su razni rokovnici, notesi, sveske koje nosimo u torbama. Zatim, časopisi, knjige za usputno relaksiranje mozga, ili pak odštampani izvještaji, podaci, dokumenta i, naravno, samoljepljivi papirići – pametan piše, budala pamti.
Zašto je papir bolji?
Na kraju dana, stvari koje su zaista važne, zapisujete na papir.
Pikaso i Hemingvej su svojevremeno zapisivali misli i ideje u notes koji je prethodnica današnjem, kvalitetnom Moleskine rokovniku. Zašto ne biste i vi? Složićete se, nemamo ništa protiv aplikacija, ali hartija predstavlja nešto intimno. Bukvalno smještate sopstvene riječi i kreativnost između olovke i bijele praznine. Ne kaže se džabe da papir trpi sve.
Iako uspješni ljudi, direktori velikih kompanija posjeduju svu najnoviju tehnologiju, ipak koriste notese. U velikim IT kompanijama kodovi se zapisuju na piši-briši tapetama, što zbog vizuelne dostupnosti svim zaposlenima, što zbog sigurnosti od preuzimanja i kopiranja.
Papir kao terapeutsko sredstvo
Takođe je dokazano i da žvrljanje po papiru ima terapeutsko dejstvo. Kada sve sa posla i sastanaka bilježite na telefonu ili nekom drugom uređaju, imate u svijesti da vam treba određeni napor da riješite zadate zadatke. S druge strane, otvorite svesku i kažete sebi: „Da, da, znam gde je to. Zapisao/la sam.“ Nove tehnologije su super, ali imaju svoje mane. Uređaj može da zablokira, da ne otvori aplikaciju, da slučajno izbriše podsjetnik itd.
I zašto se tvrdnja Džeka Aldrika od prije 40 godina nije ostvarila. On je sam takvu situaciju objasnio:
„Vizija kancelarije bez papira se nije ostvarila iz istog razloga zbog kojeg mikrotalasne peći nijesu zamijenile tradicionalnu rernu. Svaka tehnologija ima svoje prednosti, pa tako ni papir nije drugačiji. Papir je bez sumnje najveći izum namijenjen prenošenju, dijeljenju i distribuiranju informacija. Zapravo, skorašnje studije pokazuju da ljudi bolje razumiju i duže zadržavaju informacije na papiru nego informacije predstavljene elektronskim putem.”
Na kraju krajeva, rijetko ko će dnevnik voditi na laptopu. Šta god da radite: žvrljanje na blokčetu dok razgovarate telefonom, crtate razne šare i oblike, zapisujete citate ili podsjećate sami sebe da imate sastanak ili da ne zaboravite da kupite namirnice za večeru sa važnim gostima – za sve ove aktivnosti papir je neophodan, zato i ostaje nezamjenljiv.
BizLife
