Keš ili platna kartica: Šta koristiti u inostranstvu

Prije odlaska u inostranstvo (naročito kada je odlazak na odmor u pitanju) postavlja se pitanje da li da nosimo efektivu (keš) ili platnu karticu. Naročito se postavlja pitanje šta je isplativije i bezbjednije.

Prvo provjerite u kojoj mjeri se prihvata kartica pri plaćanju u zemlji u koju idete. Npr. u Grčkoj na mnogim mjestima ne primaju kartice. Poslije toga napravite plan troškova i budžet za putovanje da biste znali koliko novca želite da potrošite.

Finansijska i poslovna konsultantkinja Karolina Herbut uvijek nosi nešto više novca od onog koji predvidim budžetom, ali taj višak uglavnom “nosim” na kartici, a ne u kešu.

Njen izbor je kombinacija gotovine, efektive i kartice, ali uvijek više efektive (strane valute), a kartica služi kao druga opcija.

“Ne kažem da je svima to najisplativija opcija, ali ću u ovom tekstu obrazložiti zašto za mene jeste”:

Kome se isplati da keš – efektivu nosi u inostranstvo?

Ukoliko imate platnu karticu koja je vezana za lokalnu valutu (dinar, kao što je moja), u inostranstvu plaćate: naknadu + konverziju po bančinom kursu.

To znači da ćete prilikom svake transakcije u inostranstvu, pored naknade za plaćanje/podizanje izgubiti malo (više nego u mjenjačnici) i na konverziji (pretvaranju) dinara u euro (ili drugu valutu u kojoj plaćate ili koju podižete na bankomatu/banci u inostranstvu).

Sa druge strane, ako nosite keš, onda u Srbiji podignete dinare, odete u mjenjačnicu, tražite povoljni kurs i sa kupljenom efektivom idete u inostranstvo.

Mjenjačnicama u Srbiji je u interesu da vam prodaju što više valuta, te ćete u većini slučajeva povoljnije proći ako u Srbiji kupite valute, nego da to činite u inostranstvu (ovo važi za EUR – euro, USD – dolar, CHF – franak, HRK – hrvatske kune, HUF – forintu, CZK – krune, PLN – zlot, ali važi i za ostale valute) ili da plaćate karticom.

Savjeti za one koji nose keš:

1) Pri kupovini valuta, prije svega eura možete dodatno uštedjeti ako kupite kovanice eura, jer neke mjenjačnice daju izuzetno povoljne kurseve za prodaju kovanica eura.

Kovanice su izuzetno teške, tako da ćete moći samo ograničenu količinu kovanica da ponesete sa sobom.

2) Nikad ne držite sav novac na jednom mjestu, već ih srazmjerno odložite na različita mjesta i zapamtite gdje ste stavili novac.

Ja bar na 3 različita mjesta ostavljam novac, od kojih je jedno mjesto novčanik koji nosim sa sobom, druga 2 mjesta su u sobi gde sam smještena, na različitim mjestima (pokušavam izbjeći klasična mesta kao fioka, ispod jastuka, dušeka i sl.).

Neki hoteli imaju sefove u sobama ili na recepciji.

Ako na više mjesta čuvate novac, ako vas neko pokrade, nećete sve izgubiti, a ako lopov nađe negdje novac, velika je šansa da će srećno nastaviti dalje svoj put, a ne dalje preturati cijelu sobu.

Ovu vrstu fleksibilnosti nemate sa karticom, koja je jedna i ako je ukradu/izgubite opet vam ostaje samo keš.

Kome se isplati da karticu nosi u inostranstvo?

Ukoliko imate platnu karticu koja je vezana za valutu zemlje u koju putujete, tada plaćate samo naknadu pri plaćanju u inostranstvu ili podizanje, a ne gubite na konverziji valute.

Savjeti za one koji nose karticu:

Ukoliko odlučite da koristite platnu karticu u inostranstvu, treba da:

1) provjerite da li kartica koju imate može da se koristi u inostranstvu. Direktno pitajte call centar banke koja vam je karticu izdala ili službenika u ekspozituri o tome.

Ponekad se dešava da vam službenici nude neku novu karticu (dodatnu pored one koju već imate) sa dobrim uslovima sa kojom možete da plaćate u inostranstvu ili preko interneta, pa vi pomislite da vam to sigurno predlažu jer ova kartica koju sada imate ne omogućava plaćanje u inostranstvu.

Uvijek jasno pitajte banku o tome šta vas zanima, u ovom slučaju vi se držite vašeg osnovnog, direktnog pitanja: da li kartica koju već imate ima mogućnost plaćanja u inostranstvu. Da vam se ne bi desilo da vas banka nagovori na još jednu karticu, za koju ćete poslije par mjeseci plaćati godišnje održavanje…

2a) Provjerite koji su iznosi naknada prilikom plaćanja, podizanja novca na bankomatima i šalterima banaka u inostranstvu.

Čak i u svojoj zemlji kada podižete novac na bankomatu drugih banaka za to plaćate proviziju/naknadu, a naravno ni inostranstvo nije izuzetak.

O naknadama pitajte vašu banku prije putovanja, ali najbolje je ako izdvojite malo vremena, i na sajtu vaše banke potražite:

Opšte uslove poslovanja – Tarifu naknada za fizička lica (građane / stanovništvo)

U okviru toga vas zanima sekcija Debitne i kreditne kartice, gdje ćete potražiti uslove-naknade za vrstu kartice koju imate (Visa Electron, Visa Classic, Visa Revolving, MasterCard…).

Ako nijeste sigurni koju karticu imate, pogledajte vašu karticu ili pitajte službenika banke.

Naknade sa kojima morate da se upoznate da se ne bi iznenadili prilikom korišćenja kartice u inostranstvu:

Naknada za transakcije/plaćanje u inostranstvu
Podizanje novca na bankomatima (ATM mreži) u inostranstvu
Podizanje novca na šalterima banaka u inostranstvu

A generalno je dobro da uvijek znate i ove troškove:

Trošak neopravdane reklamacije
Naknada za izdavanje kartice

2b) Naknade najčešće postoje i kod banaka koje pripadaju istoj bankarskoj grupaciji. To što u inostranstvu vidite znak-logo banke čiju karticu imate, ne znači da je na njihovom bankomatu/šalteru podizanje bez naknade. Informišite se i o tome prije puta. Neke banke (npr. sa grčkim kapitalom) imaju u svojoj ponudi podizanje novca na bankomatima u Grčoj bez naknade za podizanje (ali to ne znači da konverziju nećete platiti ).

3a) Budete svjesni da ćete određenu sumu “izgubiti” i na konverziji kada plaćate sa karticom, jer je većina kartica vezana za dinarski račun, a u inostranstvu, npr. u Grčkoj plaćate u eurima.

Dakle ako kupujete vodu koja košta jedan euro, preko kartice će biti skinut iznos jednog eura u svojoj valuti po kursu banke.

3b) Ukoliko plaćate u valuti koja je različita od valute na vašem deviznom računu za koji je kartica vezana, banka će izvršiti duplu konverziju, i to npr: ako plaćate u američkim dolarima, a devizni račun imate u eurima, banka će prvo izvršiti konverziju američkih dolara u dinare, a potom iz dinara u eure.

4) Provjerite da li vaša banka ima ograničenje u pogledu ovog iznosa koji dnenvo možete podići.

5) Prije puta se informišite na kom broju banke možete prijaviti gubitak kartice i zatražiti blokiranje kartice ako je ukradu (da ne biste pretrpjeli veće gubitke od zloupotrebe).

6) Ukoliko nemate mogućnost da na prodajnom mjestu plaćate karticom i primorani ste da podignete novac s bankomata, u tu svrhu koristite debitnu karticu, jer su provizije najčešće niže nego provizije po osnovu korišćenja kreditne kartice.

Visina provizije za korišćenje bankomata u inostranstvu razlikuje se zavisno od vrste kartice, iznosa koji se podiže i same banke.

Naknada za podizanje novca s bankomata u inostranstvu je uglavnom procentualno određen tarifom banke, ali kreće od minimalno utvrđenog iznosa koji nije vezan za sumu novca koji se podiže. Ako posmatramo gornji primjer, vidimo da je naknada za podizanje na bankomatu u inostranstvu koja iznosi 3% ili minimalno 3 eura (kartica vezana za devizni račun u EUR), onda nam bude jasno da:

Ako podižete 200 eura, naknada je 6 eura za podizanje

Ako podižete 100 eura, naknada je 3 eura za podizanje

Ako podižete 20 eura, naknada je isto 3 eura za podizanje, jer je definisano da će banka minimalno 3 eura naplatiti za tu uslugu.

Bitno je da prilikom podizanja dobro razmislite koji iznos podižete, jer gledajući gornji primjer možete vidjeti da ako 5 puta podignete 20 eura sa bankomata u inostranstvu, biće vam pored 5×20 (ukupno 100 eura) naplaćena 5×3 eura, odnosno ukupno 15 eura.

Da ste odjednom podigli 100 eura, naknada bi bila svega 3 eura.

Šta da uradite ako ostanete bez novca?

Bilo da ste sve potrošili ili su vam novac/kartica ukradeni, najbrži način da dođete do sredstava jeste da zamolite nekog od vaših bližnjih da preko brzog tranfera novca kao što su Western Union, Moneygramm pošalju novac.

Preko njih možete u roku od par minuta primiti sredstva, ali naravno onaj ko vam šalje novac platiće za to ne malu cijenu.

Originalni tekst je objavljen na blogu Karoline Herbut