Zašto nam Monstatovi podaci zvuče smiješno: Rast BDP-a nije odraz životnog standarda

Posljednji podaci Monstata i Eurostata po kojem je crnogorska ekonomija u prvom kvartalu ojačala 4,5 odsto, što je svrstava u sami vrh evropske ljestvice mnoge je nasmijala prije svega zbog nerazumijevanja statističkih mjerenja i indikatora. Veliku ulogu u toj zbrci igraju i političari koji statistiku koriste da bi prikupili političke poene kod glasača.

Šta je zapravo čuveni BDP (bruto domaći proizvod)? Prije svega, on nije odraz životnog standarda i ne znači da, ako je porastao, da su građani to osjetili po kvalitetnijem životu.

BDP se definiše kao tržišna vrijednost svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u jednoj zemlji u određenom vremenskom periodu a do njega se dolazi matematičkom formulom koja računa javnu potrošnju, privatnu potrošnju, investicije i odnos izvoza i uvoza.

Formula izgleda ovako:

GDP = C + I + G + (X-M)

Gdje je:

C – Potrošnja stanovništva (private consumption)
I – Investicije (gross investment)
G – Potrošnja države (government spending)
X-M – Razlika između izvoza i uvoza (exports – imports)

Na malu ekonomiju kakva je crnogorska, i najmanja investicija u neki projekat može značajno da utiče na BDP, odnosno, krajnji rezultat formule po kojoj se računa. Hvaljenje političara kako imamo najbrži rast BDP-a u Evropi može biti (kao što i jeste) i zaduženje države. Drugo je pitanje da li se zadužujemo da bi investirali u neki infrastrukturni projekat koji će biti od koristi za sve, ili za javnu potrošnju (plate, penzije, socijalna i ostala davanja) kao što je to bio slučaj u prethodnim godinama.

Stoga se BDP ne može tretirati kao indikator kvaliteta života i/ili životnog standarda, već “samo” kao krovni, makroekonomski pokazatelj koji prije svega ima suvi statistički značaj.