Kako se privatizuju državna preduzeća: Kompanije kao krompir na pijaci

Prodaja kompanije je kao pijaca.

Seljak nudi krompir a bakica hoće da ga kupi. Seljaku je uvijek jeftina bilo koja cijena, a bakici uvijek preskupo… pa se nađu negdje na sredini. Ako ima puno seljaka, cijena krompira pada. Ako ima puno bakica, cijena krompira raste.

To se u ekonomiji zove odnos ponude i tražnje. Npr, ako ima 20 seljaka koji prodaju krompir, cijena će vjerovatno da padne. Ili, ako ima 20 bakica koje hoće da kupi krompir, cijena će vjerovatno da raste.

Blog post na sajtu beogradske agencije MCB nam to prenosi na slučaj najavljene privatizacije Telekoma Srbija i sve češćih nagađanja o njegovoj “pravoj vrijednosti”. Recimo, Telekom Crne Gore, tačnije 51,12 odsto koliko su državni fondovi imali vlasničkog udjela, 2005. godine prodat je Magyar Telekomu za 114 miliona eura. I ne samo kompanija nego i cijela kablovska i ostala telekomunikaciona infrastruktura koja je građena decenijama ali i modernizovana godinama ranije.

To je bila u tom momentu najbolja ponuda za Telekom Crne Gore. Makar tako tvrde u Vladi, koja je i donijela odluku o privatizaciji. Sada su pitanja u smislu, da li je trebalo sačekati bolju ponudu, samo nagađanja u stilu “šta bi bilo kad bi bilo”. Za prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati.

Vratimo se blog postu o privatizaciji Telekoma Srbija:

Koliko je njegova realna vrijednost? Realna vrijednost ne postoji, postoji tržišna vrijednost – smatraju u MCB-u i pojašnjavaju:

Tržišnu vrijednost najčešće određuje odnos ponude i tražnje u datom trenutku. Zamislite da vas neko pita za cijenu jagoda u decembru. Cijena je brrrrrr…. da se smrzneš. Sa druge strane, cijena jagoda na proljeće je mnogo niža. Cijena zavisi od datog trenutka kada se prodaje roba.

Cijena zavisi i od toga ko ga prodaje.

No, i seljak i bakica moraju da pođu od neke početne cijene. Pa, hajde da vidimo kako finansijeri procjenjuju vrijednost kompanije ili kako da pođemo od neke početne cijene. E, a kada dobijemo neku početnu cijenu… onda počinje cjenkanje i pijačarenje (stručan naziv: “pregovaranje” :)).

Vrednovanje kompanije

Postoje nekoliko načina procjenjivanja vrijednosti preduzeća. Dva su najčešća u upotrebi: disko & mutiša.

• Diskontovanje novčanih tokova (disko)
• Multiplikatori (mutiša)

1. DISKONTOVANJE NOVČANIH TOKOVA (DCF) ili DISKO

Ova metoda ima jednostavnu logiku. Zamislite da ste gazda kompanije (nije loše, zar ne?). Ovo su vaša razmišljanja:

• Ja sam gazda i hoću da kupim kompaniju.
• Koliko mi kompanija pravi keša?

Hajde da vidimo kako to izgleda u praksi:

Zamislite da je kompanija Telekom Srbija u 2010. godini napravila 356 miliona eura keša. Taj iznos se zove FCF-Free Cash Flow.

OK, to je bila situacija u 2010 godini. Pretpostavljam da će u 2011 da bude bolje?

Of course, how yes no. Vjerovatno će napraviti malo više keša. Neka Telekom Srbija napravi 393 miliona eura keša u 2012, pa 413 miliona u 2013. godini, itd…

Detaljnu projekciju i računicu vrijednosti Telekoma Srbija 2016 godine pročitajte na blogu MCB-a.