Brending kompanija: Kakva firma treba da bude da bi privukla dobre kandidate za posao
Da li su vam poznate sljedeće situacije:
Raspišete konkurs za određenu poziciju i kada se završi, uvidite da kandidati koji su se prijavili: a) nedovoljno zadovoljavaju vaše kriterijume; b) prijavi se veliki broj ljudi, ali nijeste zadovoljni kvalitetom prijava; c) mali broj ljudi se prijavio pa nemate veliku mogućnost izbora ni za prvi krug, a kamoli nešto više.
Šta mogu da budu uzroci ovih situacija?
a) Loša ili pogrešno izgrađena reputacija o vašoj kompaniji ili čak nepostojanje iste; b) Konkurencija radi odličan posao za sebe i veliki broj kvalitetnih kandidata se prijavljuje kod njih, želeći da rade tamo; c) Nedostatak kvalitetnog kadra.
Šta možete da uradite povodom toga?
Na treći razlog i ne možemo mnogo da utičemo, osim ako nismo akademska ustanova ili sarađujemo sa nekom. Za prva dva postoji solucija: da se pozicionirate kao poželjan poslodavac. Da ponudite radno okruženje u kom bi mnogi željeli da rade.
Brend poslodavca (eng. Employer Brand) predstavlja percipirane karakteristike i atribute koji se pripisuju tom poslodavcu. Ta percepcija je rezultat brojnih faktora, stoga najuspješnije kompanije na ovom polju rade na više frontova kako bi sveukupni utisak o kompaniji bio što bolji. U uslovima povećanog odliva mozgova i visoke potražnje za kvalitetnim kadrom, snaga brenda i pozitivna percepcija poslodavca su veliki plus za njega. Jer, ako su percipirani kao poželjni, poslodavci lakše dolaze do kvalitetnijih kandidata.
Mnogo je pitanja i neodumica koje poslodavci imaju prije nego što počnu da se bave employer brandingom, a Udruženje za tržišne komunikacije Srbije nam donosi nekoliko stavki za koje misle da mogu da budu korisne.
Šta sve mogu da budu aduti poslodavca?
Ako organizacija posjeduje bilo šta čime može da se “pohvali”: društveno je odgovorna, u njoj su dobri međuljudski odnosi, vlada sjajna atmosfera, plata je konkurentna, ima programe prakse i odličan talent menadžment, zaposleni su joj važni, proizvodi jak brend, postoje mogućnosti napredovanja, putovanja u inostranstvo ili bilo kojih drugih benefita poput privatnog zdravstvenog osiguranja, dodatnog obrazovanja, tim bildinga, fleksibilnog radnog vremena – ona ima veliku šansu da bude percipirana kao poželjan poslodavac.
Svi pobrojani benefiti su defitinitivno materijal za kreiranje sadržaja, s tim što je jako bitno kako ih artikulisati, a da ne zvuči da se hvalimo.
Takođe, ako poslodavac može da se pohvali sa nekim od navedenih stavki, ne svrstava se nužno u red najpoželjnijih, ali je svakako dobar početak.
Internet. Prilika ili “nužno zlo”?
Sa druge strane, kako je internet uticao na način dolaženja do informacija, poslodavci bi trebalo da vode računa o tome kako će biti predstavljeni online, ne samo na sopstvenim (web sajtu, društvenim mrežama) i plaćenim medijima (portalima za zapošljavanje), već i kakvu će reputaciju da ima na kanalima koji nijesu pod njihovom ingerencijom (forumi, privatni profili na društvenim mrežama) – tzv. dijeljeni mediji. Situacija u prva dva slučaja poslodavcima je donekle lakša, jer mogu da “kontrolišu” sadržaj koji plasiraju i tu možemo da vidimo različite kampanje i oglase čiji je cilj da se ispromovišu i iskomuniciraju vrijednosti kompanije na pravi način.
Treći slučaj je rezultat iskustva koji je korisnik imao sa poslodavcem. Korisnik može biti bilo ko: trenutni, potencijalni ili bivši zaposleni, član porodice ili prijatelj tih ljudi ili pak “slučajni prolaznik” koji je čuo ili vidio nešto o poslodavcu.
Summa summarum, internet nam je donio transparentnost. Sve se može saznati, stoga se nemojte truditi da se prikazujete u lažnom svjetlu jer vam se to može obiti o glavu na više načina: privući ćete pogrešne kandidate ili ćete, najblaže rečeno, biti proglašeni prodavcima magle.
Ko će koga ako ne svoj svoga?
Generalno, ljudi imaju tendenciju da više vjeruju sadržaju koji kreira i plasira korisnik – u ovom slučaju zaposleni (tzv. User Generated Content – UGC) ili komentaru na forumima (tzv. Word of Mouth promocija), nego suvoparnim rečenicama koje mogu svakodnevno da se pročitaju na sajtovima kompanija.
Zato je važno imati ambasadore među svojim zaposlenima. A, da bi se zaposleni autentično angažovali, jako je bitno da je sadržaj koji će zaposleni kreirati ili dijeliti, a koji se odnosi na vrijednosti vas kao poslodavca, u skladu sa njegovim ličnim vrijednostima.
Imati lojalne i visoko integrisane zaposlene je veliki plus i tim povodom rade se posebne strategije (tzv. Employee Engagement), koje ih na adekvatan način angažuju kao ambasadora kompanije.
Marketing ili ljudski resursi?
Ono što je zanimljivo jeste da smo u radu na kampanjama čiji je cilj brendiranje poslodavca imali priliku da sarađujemo sa ljudima iz više sektora, a ne samo marketinga i korporativnih komunikacija. Najčešće su to ljudi iz sektora ljudskih resursa (eng. Human Resources – HR). Nije samo posao HR-a da se bavi brendingom poslodavca, jer se bave regrutacijom, niti je to zadatak isključivo marketing ili PR sektora koji se bave brendingom i reputacijom. Oni bi trebalo da u sinergiji rade na zajedničkom cilju, jer su izazovi Internet First današnjice beskonačni i dolazimo u situaciju da je lakše prodati proizvod nego naći kvalitetnog zaposlenog.
I za kraj:
Plan je ništa, (strateško) planiranje je sve.
Postoje poslodavci koji su strateški donijeli odluku da investiraju u svoj brend, jer im je zaista važno da privuku kvalitetan kadar, ali i zadrže postojeće.
