Francuska će ulaganjem u obrazovanje smanjivati siromaštvo
Francuski predsjednik Emanuel Makron predstavio je svoj plan borbe protiv siromaštva koji bi trebalo da donimese konkretnije efekte u državi koja najviše u Evropi troši na socijalne izdatke.
Prema podacima nacionalnog statističkog zavoda, 14 odsto Francuza živi ispod granice siromaštva koja u Francuskoj iznosi manje od 1.000 eura mjesečno.
Od finansijske krize prije 10 godina, broj siromašnih skočio je s milion na devet miliona ljudi. Taj broj u iduće četiri godine Makron će pokušati spustiti s osam milijardi eura vrijednim programom, piše Poslovni dnevnik.
Suludi iznos
Francuska je 2016. utrošila 57 milijardi eura na socijalnu pomoć, pa je predsjednik kazao kako taj “suludi iznos” nije dao praktički nikakve rezultate.
Najveći problem je “nejednakost prilika”, smatra Makron. “Zavisno od toga gdje ste rođeni, vaša sudbina je često zapečaćena”, izjavio je u julu pred zastupnicima parlamenta.
Makronov program se fokusira na mlade, odnosno na pomoć u školovanju te ulaganje u povećanje vještina kako bi mladi postali zapošljiviji na tržištu rada.
Na primjer, učenici koji dolaze iz siromašnih porodica imaće pravo na besplatne obroke u školi, zdravstvenu zaštitu i smještaj tokom školovanja.
Nadalje, iz programa će se finansirati obuka dodatnih 600.000 učitelja za rad s mladima te otvaranje 300 vrtića do 2020. godine kako bi se majke mogle što prije vratiti na posao.
“Vjerujem u stvaranje aktivnosti za stvaranje radnih mjesta. Ako nema zaposlenosti, nema ni šansi za rješavanje problema siromaštva”, kazao je Makron krajem prošle sedmice prilikom predstavljanja ovog programa.
Predsjednik bogatih
U siromašnim urbanim dijelovima, kao što je južno parisko predgrađe Grigny, samo četvrtina srednjoškolaca maturira, čime im se otvaraju vrata fakulteta.
Nacionalni je prosjek 80 odsto. Vinsent Tuze, ekonomista na Sciences Po smatra kako je Makronova želja pomak od puke državne pomoći siromašnima prema politici pomoći u izlasku iz siromaštva i zapošljavanju, na dobrobit cijele ekonomije.
“Ako je ta politika više fokusirana na najmlađi uzrast, to je zato jer je drugi Makronov cilj suočavanje s korjenom problema u dugom roku, posebno međugeneracijskom zamkom siromaštva”, dodaje Tuze za Financial Times.
Naravno, program ima i politički cilj. Naime, Makronova popularnost nakon 16 mjeseci u Jelisejskoj palati stropoštala se na vrlo niske nivoe. Iako je izbore dobio na odmaku od tradicionalnih lijevih i desnih stranaka, zbog uvođenja poreskih olakšica bogatijem sloju dobio je nadimak “predsjednik bogatih”.
