Generalnog štrajka u Crnoj Gori (ne)će biti

Nakon što je postalo jasno da nema dogovora Ministarstva rada i socijalnog staranja i crnogorskih sindikata u vezi sa spornim izmjenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranja (PIO), pitanje je da li će u Crnoj Gori prvi put u istoriji biti organizovan generalni štrajk.

Nakon što je vladina Radna grupa za pripremu Nacrta izmjena Zakona o PIO odbila sve zahtjeve dvije sindikalne centrale (Saveza sindikata i Glavnog odbora Unije slobodnih sindikata) predstavnici radnika su najavili da će prvo tražiti održavanje referenduma o njihovim zahtjevima a potom da će pozvati zaposlene na generalni štrajk.

Oštra polemika i pojačana retorika obilježile su i tok nedavno održane javne rasprave o spornom zakonu, na kojoj je učestvovao i ministar rada Kemal Purišić.

Vlada smatra da su za održavanje penzionog fonda i stabilnost finansija potrebni stroži uslovi za odlazak u penziju, zbog čega predlažu da je za buduće odlaske u punu penziju potrebno ispuniti oba uslova-40 godina radnog staža i 65 godina života.

Iz Sindikata podsjećaju da su prije tranzicije, kada je u Crnoj Gori bilo tri puta više zaposlenih nego penzionera, u starosnu penziju odlazilo sa 40 godina staža ili 55 godina života. Tada je prosječna penzija iznosila 85 odsto prosječne plate, a sada je, nakon više izmjena zakona, pala na 55 odsto plate.

Inače, najniža penzija u Crnoj Gori iznosi 125 eura i sindikalci sada traže da ona bude povećana na 200 eura.

Predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević za Radio Slobodna Evropa RSE pojašnjava sa kakvim posljedicama će se crnogorski radnici i cijelo društvo suočiti ukoliko bude usvojena vladina verzija izmjena i dopuna Zakona o PIO-u.

“Crna Gora će da postane zemlja radnika staraca koji će da se izrabljuju do krajnjih granica izdržljivosti, odnosno oni će prije otići na onaj svijet nego što će doživjeti da odu u penziju. Sa druge strane, zbog ovakvih mjera naša omladina neće moći da dobije posao i postaćemo država mladih nezaposlenih koji će svoju budućnost da traže u inostranstvu. Samim tim, postaćemo država bez mlade radne snage, siromašna i bez produktivnosti”, navodi Rakočević.

Nakon godina tranzicije gdje su čini se najveću cijenu upravo platili crnogorski radnici i tokom kojih je uticaj i ugled sindikata konstantno opadao, pitanje je koliko je danas realno da se zaposleni odazovu na poziv Saveza Sindikata Crne Gore i Unije slobodnih sindikata na generalni štrajk?

“Naši građani ne vjeruju u sindikat odavno, a tako je čini mi se i danas. Ja ipak vjerujem da će se objediniti dovoljno energije za generalni štrajk. Samo treba na pravi način informisati građane o posljedicama ovakvih izmjena i to o onima koje sam već naveo”, kaže Nenad Rakočević iz Sindikat uprave i pravosuđa.

Test snage i ugleda sindikalnih organizacija

Bivši ministar rada i socijalnog staranja Boris Marić smatra da su zahtjevi sindikata u vezi sa spornim zakonskim izmjenama legitimni, ali i dodaje da će organizacija generalnog štrajka, ukoliko do njega dođe, biti test snage i ugleda radničke organizacije danas u Crnoj Gori.

“Pritisak na zakonodavnu vlast da se omogući organizovanje referenduma će prvo pokazati taj potencijal u smislu koliko jedna društvena akcija može ugroziti poziciju vlade. Sa druge strane, ako se to ne dogodi onda je najavljen generalni štrajk koji treba da pokažu jednu institucionalnu zrelost samih sindikata koji stoje iza jednog takvog štrajka koji je apsolutno legitimno sredstvo iskazivanja nezadovoljstva u odnosu na jednu javnu politiku”, ističe Marić.

Prvi test za sindikate će dakle biti sakupljanje potpisa kako bi Skupštini Crne Gore predali inicijativu za održavanje referenduma o ovom zakonu.

Za to su potrebni potpisi deset odsto ukupnog broja birača, što je oko 54.000 potpisa. No, imaju i drugu mogućnost, a to je da odmah krenu sa zakazivanjem protesta i generalnog štrajka.

Za taj scenario već se izjasnio Sindikat javne uprave i pravosuđa i strukovni Sindikat vatrogasaca, a tokom javne rasprave za tu ideju bili su i predstavnici sindikata zdravstva, prosvjete, energetike, željeznice, taksista, telekomunikacija, Luke Bar, Rudnika Boksita, KAP-a…

I pored čestih najava, istorija crnogorskog sindikalizma nije do sada zabilježila masovnije štrajkove. Tokom prethodne decenije bilo je nekoliko štrajkova prosvjetara kao i zdravstvenih radnika. Jedan od radikalnijih bio je štrajk dijela zaposlenih u nikšićkim Boksitima koji su danima bili zatvoreni u rudarskoj jami.

Radio Slobodna Evropa