Turski ekonomski problemi su dobra vijest za Balkan

Dok Rusija, EU i Kina bacaju oko na Zapadni Balkan, izgleda da je stara kolonijalna sila – Turska – u najboljem položaju u igri za ključnu ulogu u tom regionu. I to možda baš zbog aktuelnih ekonomskih problema.

Stotinu godina nakon propasti Osmanskog carstva, Turska ponovno sa žudnjom gleda na region Zapadnog Balkana, pogotovo na one zemlje koje su nekada bile pod osmanskim uticajem, poput Srbije, Kosova, Bosne i Hercegovine ili Makedonije.

Udio Turske u spoljnotrgovinskoj razmjeni Srbije iznosi svega oko 3,5 odsto, ali je gotovo nečujno postala jedna od prvih deset trgovačkih partnera Srbije, a na Kosovu među prva tri. Na primjer, turske građevinske kompanije rukovode i grade više od 20 elektrana u Srbiji.

Tursko-srpske ekonomske veze u nastajanju vjerovatno će biti fokusirane na energiju, a najbolji primjer je projekat ruskog energetskog giganta Gazproma – gasovod Turski tok.

Zapadni Balkan čini samo mali dio ukupne turske razmjene, u poređenju s razmjenom koju ima s EU – oko 145 milijardi eura. Međutim, turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan nedavno se fokusirao na ovogodišnje turske investicije u Srbiji od dvije milijarde eura, a dugoročno će rasti do pet milijardi eura.

Ipak, kako je turska lira ove godine pala za 42 odsto naspram američkog dolara, postavlja se pitanje može li Ankara ispuniti obećanja o investicijama u jugoistočnom dvorištu EU. „Zabrinuti smo da kriza u Turskoj neće proći bez posljedica po nas”, izjavio je nedavno ministar trgovine Srbije Rasim Ljajić.

Drugi se slažu da će to slabljenje imati negativan uticaj na troškove turske vlade, što znači manje sredstava dostupnih za aktivnosti Turske na Zapadnom Balkanu. „Ali to ne mora nužno značiti da će se smanjiti investicije turskog privatnog sektora”, izjavio je za DW Garet Dženkins, istraživač na Institutu za bezbjednost i razvojnu politiku.

Zapravo, tokom proteklih 18 mjeseci došlo je do značajnog povećanja ulaganja turskog privatnog sektora izvan Turske – kao rezultat snižavanja marže unutar zemlje i zabrinutosti za vladavinu prava.

„Mnogim turskim poslovnim ljudima se čini kao dobra ideja čuvati novac u relativno stabilnim ulaganjima na Balkanu”, rekao je stručnjak za Balkan Jan Mus za DW. On ukazuje na kredit od 350 miliona eura koji je Srbija dobila za razvoj infrastrukture od turske EXIM banke.

Najbolje tek dolazi

„Za sada nijesmo vidjeli nikakav negativan razvoj događaja u turskim ekonomskim odnosima sa Zapadnim Balkanom usljed trenutnih poteškoća u njihovoj ekonomiji”, izjavio je za DW Alper Ucok, predstavnik Udruženja turske industrije i poslovanja TUSIAD Berlin.

„Iznos investicija i trgovačke razmjene je jednostavno prenizak da bi imao značajan uticaj na tim tržištima. U tom smislu, Zapadni Balkan tek očekuje najbolje iz Turske”, izjavio je Aleksandar Međedović iz Tursko-srpskog poslovnog vijeća u Istanbulu. „Moja procjena je da ćemo dugoročno vidjeti više investicija turskih kompanija, ne samo na Balkanu nego širom Evrope”, dodaje on.

I Evropska unija je omiljena destinacija za plasman roba i usluga za mnoge turske kompanije koje ulažu u Srbiju.

„Turska ekonomija je dinamična, s jakim proizvodnim sektorima i globalnim trgovačkim odnosima, kao i stalnom potrebom za novim tržištima i proizvodnim lokacijama. Stoga zemlje poput Srbije, Hrvatske ili Slovenije, Turska vidi kao šansu za ulaz na tržišta EU, proizvodeći bliže evropskim kupcima”, kaže Međedović.

Međutim, ponekad je nejasno da li je Evropska unija više zabrinuta zbog očiglednog turskog prelaska na Zapadni Balkan ili njenog uticaja na geopolitičku ravnotežu područja na koje bacaju oko i Moskva, Peking i ostali.

Na prvom takvom sastanku u posljednjih 15 godina, predstavnici EU sastali su se s partnerima iz Srbije, Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i Kosova u maju i složili se oko tješnje saradnje kako bi se mogli suočiti s migracijskim izazovima.

Međutim, predstavnici EU takođe su naglasili da ostale zemlje regiona ne mogu očekivati brz ulazak u EU. Planirani datum ulaska Srbije u EU je 2025. godine, dvanaest godina nakon Hrvatske i dvije decenije nakon Slovenije.

Neki u Turskoj tvrde kako uloga njihove zemlje na Zapadnom Balkanu nije u suprotnosti s planovima EU u tom regionu, nego ih zapravo dopunjuje. „Turska nije Rusija”, kaže bivši turski diplomat za američki dnevni Politico Sinan Ulgen. „Turska ne želi baciti ratnu sjekiru među zemlje Balkana i Evropske unije – naprotiv.”

Šta hoće Moskva

Međutim, nedavni potezi Ankare ponovno su izazvali zainteresovanost EU za njeno često zanemareno južno dvorište. Interes je vođen i strahovima zbog uloge Moskve na tom području – od prodaje borbenih aviona Srbiji do navodne uloge u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori, ali i zbog uloge Pekinga.

Govoreći pred Evropskim parlamentom u maju, francuski predsjednik Emanuel Makron stavio je Ankaru i Moskvu u isti koš, rekavši da ne želi da se Balkan „okrene ka Turskoj ili Rusiji”.

Kina region vidi kao koridor u Evropu. Projekti uključuju Pelješki most na jugu Hrvatske, dok će kompanija Huawei unaprijediti srpski telekom. Takođe, Kina gradi autoput u Crnoj Gori koja će povezati Beograd i Jadransko more.

U međuvremenu, Rusija dosta ulaže u velike projekte, posebno u energetskom sektoru. U Srbiji ima oko 1.000 kompanija u djelomičnom ili potpunom vlasništvu Rusa, s procijenjenim prihodima od pet milijardi eura.

U praksi, četiri od pet najvećih investitora u Srbiji su iz EU. Srbija trguje s Njemačkom i Italijom više nego s Rusijom, uprkos sporazumu o slobodnoj trgovini između dvije zemlje. Evropska unija procjenjuje da je zaslužna za 73 odsto ukupne trgovine u 2017. godini u zemljama Zapadnog Balkana koje još nijesu članice EU, dok je udio Kine i Rusije bio po pet odsto.

Izvještaj Centra za proučavanje demokratije prati sve veće angažovanje Rusije u regionu i zaključuje kako Zapadni Balkan ostaje ranjiv na ruski pritisak zbog prisutnosti njihovih preduzeća u strateškim sektorima (energetika, bankarstvo, metalurgija, nekretnine).

U Srbiji se ruska prisutnost službeno procjenjuje na oko deset odsto BDP-a zemlje, uglavnom u energetskom sektoru. Iako to vjerovatno potcjenjuje stvarnu vrijednost ruskih investicija.

„Veliki dio ruskih stranih direktnih investicija dolazi preko ruskih kompanija s predstavništvima u zemljama članicama EU, kao što su Austrija i Holandija”, navodi se u tom izvještaju.

Deutsche Welle