Da li Zeta leži na nafti?
Najperspektivnije područje za naftno nalazište u Crnoj Gori je, osim Ulcinja i Boke Kotorske i Zetsko-skadarska ravnica, a potencijal postoji i u sjevernom dijelu, kaže dr Dušan Dragović, naučni savjetnik u penziji.
Dragović, koji iza sebe ima 60 godina dugu istraživačku karijeru u oblasti geologije, objašnjava da je oblast kod Skadarskog jezera, tačnije zetska ravnica perspektivna, jer su sedimenti koji na tom području mogu nositi naftu deset kilometara debeli.
“Perspektivnost se ne gleda po tome da li ima nafte, već po sadržaju i sastavu stijena u kojima se ona javlja. Geofizičkim metodama se utvrđuje da li u dubini postoje stijene koje su povoljne da nose tu rudu i takve stijene moraju da imaju šupljine. To su pjeskovi, krečnjaci koji su izlomljeni i šupljikavi da bi se nafta tu nakupila. Istraživanja idu ka tome da se utvrde stijene koje mogu nositi naftu. Tek kad dođu velika, dubinska bušenja, onda se vidi da li je ima ili nema”, kazao je Dragović za Vikend Novine.
Nafta u Crnoj Gori se, kako navodi, može kriti na dubinama od 2.000 do 3.000 metara, ali ne i pliće.
Nalazišta
Sagovornik novina, koji je objavio 101 naučni rad i 22 knjige, a trenutno piše treću o rudama u Crnoj Gori, govori da kod nas postoje 33 mineralne sirovine. Od tog broja energetskih i metaličnih ima po sedam, dok je nemetaličnih, među kojima su kamen, bentonit, glina i škriljci, registrovano 19.
“Od tih ruda se može koristiti oko 15 njih. Ostalo je ili upropašćeno, neistraženo ili za tržište neinteresantno. Svaka mineralna sirovina kod nas ima više nalazišta, a poznato je više od 800 lokaliteta na kojima se javljaju. Na primjer, boksita u Crnoj Gori ima u cijeloj državi, čak 300 nalazišta”, navodi Dragović, dodajući da najviše nalazišta ima u Pljevljima i Nikšiću.
Dragović, koji je i u 90. godini života jednako zaljubljen u nauku i rude, razočaran je što znatan broj mineralnih sirovina i njihovih lokaliteta nijesu eksploatisani.
“Uzrok tome su neregularno korišćenje, tržište, infrastruktura”, navodi Dragović, nekadašnji prorektor za nauku Univerziteta Crne Gore, tehnički direktor cetinjskih Boksita, kao i direktor Zavoda za geološka istraživanja i Instituta za tehnička istraživanja na crnogorskom univerzitetu.
Koncesije
Na pitanje našeg lista koje neiskorišćene mineralne sirovine najprije treba dati na koncesiju, Dragović navodi barit, bentonite, bijeli boksit, laporce, glinu i ukrasni kamen u Kolašinu i Andrijevici.
Među rudama koje treba eksploatisati, dati na koncesiju i prodavati je bentonit, jestiva ruda koja se nalazi iznad Petrovca, a ima ga i kod Šavnika. Zatim, barit u Pljevljima, u planini Kovač, koji služi za raketnu tehniku, ističe Dragović.
Bijeli boksit, na kojem je doktorirao, takođe je rijetka sirovina koju imamo i to jedini u svijetu.
Tržište za tu rudu je crklo. Bijeli boksit je počeo da umire od zemljotresa 1979. godine. Otkrio sam dva nalazišta koja su bila pod zemljom. Tada smo potjerali tunel od 120 metara u kojem je bila ruda kao sir. Zemljotres je polomio tunele i tamo je dandanas zatrpano nekoliko desetina hiljada tona bijelog boksita. Trebalo bi uložiti pare da se to osposobi. Drugih nalazišta takvog tipa nema i nemoguće ih je otkriti u tim količinama. Jedino osposobiti stare jame i iz njih vaditi, govori Dragović.
On navodi da se ta ruda prostire na području Cetinja, prema Čevu i od Nikšića pa skroz do granice sa Hercegovinom, a naš najkvalitetniji boksit je u Bijelim poljanama.
Srebro imamo, ali ne i nalazišta zlata i dijamanata
Dragović tvrdi da u Crnoj Gori nema nalazišta zlata i dijamanata, ali srebra imamo u rudnicama Brskovo i Šuplja stijena u Mojkovcu i Pljevljima i to u količinama od jedan odsto. Kod nas nema ni dijamanata. To su stijene na dubinama od nekoliko hiljada metara, što je slučaj samo u Africi, na terenima koji predstavljaju očvrslu zemljinu unutrašnjost”, objašnjava Dragović.
