Uskoro rješenje za neradnu nedjelju za trgovce

Odbor udruženja trgovine Privredne komore Crne Gore (PKCG) pokušaće tokom sedmice da pravno uobliči inicijativu trgovinskih lanaca da nedjelja bude neradni dan za trgovine.

“Predstoji temeljno sagledavanje na koji način će to biti normativno uređeno. Vjerujemo da ćemo tokom iduće sedmice imati usaglašeni predlog”, saopšteno je “Vijestima” iz Privredne komore.

U Evropskoj uniji nema posebnih propisa koji uređuju oblast rada nedjeljom i državnim praznicima, ali su mnoge članice zabranile ili ograničile rad. U još nekoliko država najavljeno je uvođenje nekih oblika zabrane.

U Evropskoj socijalnoj povelji, kako navode iz Privredne komore, piše da države članice treba da osiguraju nedjeljni odmor što je moguće više u skladu sa tradicijom ili običajima u državi ili regionu, ali se nigdje ne precizira da taj dan mora da bude baš nedjelja.

U direktivi EU o radnom vremenu predviđa se samo da radna sedmica, uključujući i prekovremeni rad, ne može biti duža od 48 sati. Precizirano je i da radnik dnevno mora imati najmanje 11 sati odmora, a sedmično najmanje 24 uzastopna sata, bez navođenja koji je to dan.

“Austrija zabranjuje bilo kakav oblik rada nedjeljom. U Njemačkoj, prodavnice na taj dan mogu biti otvorene samo osam puta godišnje, i to ograničen broj sati. Međutim, sve veći broj ostalih evropskih zemalja priprema strategije da sedmicu skrati na šest radnih dana. Poljska je objavila da će do 2020. svi trgovci morati da zatvore vrata nedjeljom, dok se u Hrvatskoj radi na izmjeni zakona, koji će donijeti ograničenje rada u tom danu.

U Italiji je najavljeno da će do kraja ove godine uvesti zabranu rada nedjeljom u velikim trgovačkim centrima, kako bi se zaštitila tradicija i kult porodičnog nedjeljnog ručka”, saopšteno je iz Privredne komore.

U sektoru trgovine, prema podacima Monstata, radi 37.000 radnika, ili svaki peti zaposleni u Crnoj Gori.

Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata (USS) odmah je podržao inicijativu trgovaca iz PKCG za poštovanje nedjelje kao dana za odmora za sve zaposlene čija priroda djelatnosti ili tehnologija rada ne zahtijevaju neprekidan rad.

“Na taj način sve smo bliži realizaciji ciljeva kampanje za poštovanje četrdesetosatne radne sedmice, prava na dnevni i godišnji odmor i slobodan dan u dane državnih i drugih praznika, koju je USS započela 2009. Naša kampanja zasnivala se na istim argumentima koji su istaknuti od strane Odbora udruženja trgovine PKCG, to jest da bi poštovanjem nedjelje kao dana sedmičnog odmora za sve zaposlene bila ‘povećana produktivnost rada, radnici bili zadovoljniji i odgovorniji prema radnim zadacima, provodili bi i planirali više vremena sa porodicom, poslodavci bi razvili mnogo veću društvenu odgovornost, smanjili bi se troškovi angažovanja dodatne radne snage, kao i tekući troškovi održavanja i redovna izdvajanja za usluge (električna energija, grijanje, komunalije)’”.

Ocijenili su da je veoma važno što bi se neradnom nedjeljom dao značaj i afirmisala uloga porodice kao osnovne ćelije društva.

“Ovo posebno imajući u vidu da je kultura poštovanja nedjelje kao dana sedmičnog odmora već odavno uspostavljena i predstavlja jedan od evropskih standarda kojima bi Crna Gora trebalo da teži na svom putu ka EU”.

Iz USS su odmah nakon inicijtive iz Privredne komore pozvali na sastanak Uniju poslodavaca kako bi kao socijalni partneri zajednički podržali inicijativu prema Vladi.

Iz Unije poslodavaca “Vijestima” su saopštili da njihovi članovi do sada nijesu zahtjevali da nedjelja bude Nerada dan id a će razmotriti inicijativu PKCG kako bi sagledali da li odgovara potrebama svih privrednika iz sektora trgovine.

Podsjećaju da je Zakonom o radu predviđeno da se sedmični odmor radnika koristi nedjeljom, a da samo kod poslodavaca čija priroda posla zahtijeva rad nedjeljom – dan odmora može biti i neki drugi dan u sedmici.

“Smatramo da bez prethodne detaljne analize i sagledavanja mogućih posljedica po sve koji posluju u sektoru trgovine, bilo kakva slobodna interpretacija i dodatna regulacija postojećih sloboda privređivanja može rezultirati stanjem koje narušava dobre poslovne običaje i vodi ograničavanju fer tržišne utakmice. Ekonomska situacija u Crnoj Gori nimalo nije laka i kao takva se negativno održava i na poslodavce i zaposlene. Dublja analiza uticaja predloženih promjena, a zatim i potpuno ravnopravan tretman svih koji posluju u sektoru trgovine, pristup je koji može kvalitetno odgovoriti izazovima ponuđene inicijative“.

Iz Unije poslodavaca navode da treba sagledati i potrebe potrošača.

Obavezan dan odmora tokom sedmice

Zakon o radu predviđa da je sedmični obavezni dan odmora – nedjelja, i da može biti manjih izuzetaka za one čija priroda posla zahtjeva neprekidan rad, za javne službe i slično.

Za sve druge, nedjelja bi moralo da bude neradni dan, ali kako zakon za to ne predviđa kazne već mogućnost da radnik dobije uvećanu dnevnicu – sve se svelo na dobrovoljnost poslodavca.

U Hrvatskoj su 2003. sindikati i uticajna katolička crkva prikupili 300.000 potpisa da se zakonom zabrani rad nedjeljom, što je te godine i izglasano, ali je već sljedeće godine Ustavni sud poništio te odredbe uz obrazloženje da je preduzetništvo slobodno i da se ne može ograničavati.

Kasnije su pokušali da izmjenom zakona o trgovini uvedu ograničenja za rad nedjeljom, ali ni to nije prošlo.

Nekoliko gradova u Hrvatskoj uspjelo je to da uradi tako što su izmjenom komunalnih propisa otežali i poskupili rad nedjeljom. To je dalo bolje rezultate nego zakonske zabrane.