Ništa od jeftinih dizelaša iz Njemačke
U Njemačkoj su ekološki propisi sve stroži, pogotovo kada je reč o dizelašima. Mada Balkan ne želi da postane „automobilsko groblje Evrope“, tamo vlada i razočaranje: cijene polovnih automobila iz Njemačke sporo padaju.
Mirko tačno zna zašto je došao kod trgovca polovnim automobilima S-Auto u Beogradu. Hoće starijeg dizelaša, bez kvarova, koji malo troši. Već dugo prati šta se događa u Njemačkoj, tačnije raspravu o zabrani dizelašima u nekim gradovima: „Čuo sam o tome i očekivao sam da i kod nas zbog toga cijene padnu. Ali nijesam primijetio da se to dogodilo. Bio sam strpljiv, neko vrijeme sam čekao da se u Njemačkoj donesu odluke i očekivao sam da će nas takvi automobili preplaviti. Ali uopšte ne vidim da su cijene pale.“
I mediji u Srbiji su još prošlog ljeta najavljivali da će više od 300 hiljada polovnih automobila stići iz Njemačke. Ali, do toga nije došlo, kaže Biljana koja radi za S-Auto. Pogotovo nema automobila kakvi se traže u Beogradu, onih koji ne spadaju u skupe.
„Naši automobili dolaze iz Njemačke, Francuske, Belgije, Holandije, Švajcarske… Kupljeni su uglavnom na aukcijama. Nekih 20, 30 odsto dolazi iz Njemačke. Riječ je uglavnom o dizelašima do 2.000 kubika, godišta između 2005. i 2008. Ali prodajemo sve, kako starije tako i novije automobile od norme Euro 3 pa do najnovijih normi“, kaže Biljana za Deutsche Welle.
Prema trenutnim propisima, u Srbiju se smiju uvoziti automobili koji su proizvedeni poslije 2000. i ispunjavaju minimalno normu Euro 3. Za Miloša Petrovića, predsjednika Udruženja uvoznika polovnih automobila Srbije, to je premalo: „To je poražavajuće da smo samo 2017. uvezli 153 000 – namjerno kažem ‘polovnih’ automobila jer ih je 80% starije od 10 godina, 2016. je bilo 120 hiljada vozila. Ako uzmemo razdoblje od pet godina, u Srbiju je došlo 600.000 automobila koje Evropa ne želi. To je ono što nas kao zastupnika moderne tehnologije najviše boli: da je Srbija, to je ružan ali tačan izraz, postala groblje automobila.“
Ali dok je Srbija tek na putu da postane članica EU, mnogo drugačije nije ni u zemljama Balkana koje jesu u EU i gde bi trebalo da važe iste norme kao i u Njemačkoj – teoretski. Jer u susjednoj Rumuniji je opet Njemačka glavni izvor polovnih vozila: 2017. je tamo stiglo oko 300.000 automobila, daleko više nego iz Italije odakle je došlo 50.000 vozila ili Austrije iz koje je došlo njih 35.000. Opet, preko dvije trećine njemačkih vozila su bili dizelaši.
Roksana Dima, portparolka rumunskog zavoda za registraciju vozila u Bukureštu, očekuje da će tih automobila biti još više: „Ako u Njemačkoj uskoro budu zabranjeni i automobili koji ispunjavaju Euro 4, vjerovatno će se to odraziti i na tržište vozila u Rumuniji. Jer veliki dio dizelaša na rumunskim putevima spadaju u tu kategoriju, njih oko 30%.“
Opet samo teoretski, Rumunija kao članica EU takođe mora da prati zagađenost vazduha i koncentraciju azotnog oksida i mikro-čestica. Tamošnji ministar ekologije Neno Dimov takođe upozorava da Rumunija ne smije postati „otpad za automobile“ sa Zapada i traži da se takvi automobili već u zemlji odakle dolaze tehnički prerade i da se tek tako dozvoli uvoz.
Ali realnost i u toj zemlji izgleda drugačije: niko nema ništa protiv toga da vozi ekološki automobil koji ispunjava i normu Euro 6d. Ali ko za to ima novca? „S obzirom na relativno malu kupovnu moć, rumunsko tržište automobila će sigurno biti preplavljeno automobilima koji više ne udovoljavaju ekološkim zahtevima kakve postavlja Njemačka. A u Rumuniji, ne samo da je dozvoljeno učešće u saobraćaju, nego nema ni posebnih poreza za stare automobile koji su štetni po okolinu.“
Deutsche Welle
