The Economist: Australija je najuspješnija bogata država, ostali bi trebalo da uče od njih

Kao zemlja i ekonomija koja 27 godina ne zna za recesiju, Australija bi mogla biti primjer drugima uključujući i najveće ekonomije svijeta, ocjenjuje nedjeljnik Economist u seriji tekstova o australskoj oazi stabilnosti.

Pitajući se šta je tajna australskog uspjeha, Economist, između ostalog, skreće pažnju na uspješnu australijsku imigracionu politiku, prenosi Jutarnji list.

“Australijaki entuzijazam za useljavanje je vrlo značajan, gotovo trećina njenih stanovnika rođena je u nekoj drugoj zemlji. To je daleko više nego u nekim drugim bogatim zemljama”, primjećuje ugledni sedmičnik, dodajući kako se godišnje na najmanji kontinent doseli 190.000 ljudi. Australija, zaključuje sedmičnik, godišnje ima tri puta veći priliv novog stanovništva od SAD-a.

“Podrška masovnom useljeništvu je masovna. Djelimično, australijska tolerancija na doseljenike može biti odraz još jedne izvanredne osobine tamošnjeg društva, a to je solventnost njene socijalne države. Javni dug iznosi samo 41 odsto BDP-a i jedan od najnižih nivoa u bogatom svijetu”, navodi Economist, dodajući u prilog tezi o održivosti australijskog socijalnog sistema i način penzione štednje.

Reforme

Australija je, podsjeća se, prije 30 godina štovanje penzije vezala gotovo isključivo uz ulaganje osiguranika u privatne investicione fondove, a sprovela je i, u sličnom smjeru, reforme zdravstvenog osiguranja.

Razmatrajući daljnje prednosti australijskog državnog i ekonomskog modela, Economist izdvaja model stranačkog sistema koji, ističe se, izrazito naginje centrizmu.

“Birači u toj zemlji obavezni su da glasaju na izborima što političke stranke stavlja u poziciju da se bore za kolebljive glasače, a ne da izlaze u susret predrasudama što većeg broja birača. Uz to, glasovanje je preferencijalno što doprinosi moderiranju izbora od strane građana”, napominje isti izvor.

U osvrtu na australijske makroekonomske pokazatelje, nedjeljnik ističe kako je u proteklih 30 godina ta ekonomija kumulativno rasla tri puta više nego njemačka, te da je australijski nacionalni dohodak u istom razdoblju prosječno rastao četiri puta više nego američki.

“Rastući prihod, nizak javni dug, pristupačna država blagostanja, popularna podrška masovnom useljeništvu i široki konsenzus o politikama koje podupiru te stvari. To je daleki san u većini bogatih zemalja”, zaključuje niz hvalospjeva na račun Australije ugledni Economist.

Prirodna bogatstva

Kao srećne okolnosti australijske stabilnosti, sedmičnik izdvaja i bogata nalazišta ruda i prirodnog gasa što u sinergiji s blizinom snažnog kineskog tržišta čini dobitnu kombinaciju. U odnosu na druge bogate ekonomije poput SAD-a ili Japana, dodaju, Australija ipak ima samo 25 miliona stanovnika.

I tako uspješna država, napominje Economist, propustila je sprovođenje dvije reforme. Prva se, navodi se, odnosi na prava Aboridžina, čiji je socijalni status daleko ispod onoga koji uživaju ostali australijski državljani. Drugi izostali reformski zahvat odnosi se na smanjenje emisije štetnih stakleničkih gasova zbog čega su, između ostalog, suše na tom kontinentu sve teže i učestalije s pripadajućim ogromnim štetama za okolinu.

Razmatrajući moguće buduće trendove u australijskoj politici, Economist primjećuje kako podrška birača dvjema najvećim strankama, Liberalnoj i Laburističkoj, pada te da se u dijelu vladajuće Liberalne stranke javljaju zahtjevi za promjenom imigracione politike. Ironija je, zaključuje sedmičnik, da australijski birači kažnjavaju najveće stranke za uspješnu politiku.