Crnogorska PDV logika: Za kafu u Šavniku od 0,6 eura plaćate 21% a u “Splendidu” na 3 eura plaćate 7%
Zašto bi ugostiteljska usluga u restoranu hotela bila oporezovana nižom stopom a u restoranu koji se nalazi preko puta, ali koji nije u sklopu hotela, bila pod opštom stopom PDV. Jedino valjano formulisana norma sa aspekta ustavnosti bi bila ona koja precizno definiše vrstu usluge i predviđa identičan poreski režim gdje god da je ona izvršena, kaže u intervjuu “Vijestima” Ilija Vukčević, doktor poreskog prava i docent na Pravnom fakultetu Univerziteta Donja Gorica.
PDV od sedam odsto uveden je za luksuzne hotele sa pet zvjezdica na jugu i sa 4 i 5 zvjezdica na sjeveru, kad viša stopa od 21 odsto važi za ostale gdje idu građani sa manjim platežnim mogućnostima. Premijer sada kaže da to nije pravedno i najavljuje nižu stopu za sve hotele. Da li je sadašnje rješenje nepravda i da li očekujete da se za sve hotele izjednači stopa PDV-a na 7 odsto?
U Privrednoj komori na sastanku sa privrednicima premijer je na slikovit način predstavio ovaj problem izrazivši sumnju u pogledu situacija da kada pijete kafu u Šavniku koja košta 60 centi plaćate PDV 21%, dok je moguće da istu kafu u Budvi plaćate 3 eura a da se obračunava PDV od 7%. Dakle, riječ je o zdravoj logici koja jasnije govori od navođenja bilo koje sudske odluke iz prakse drugih država koja govori o ustavnoj neutemeljenosti ovakvog poreskog režima. Što se novog rješenja tiče treba biti veoma obazriv. Ukoliko bi se prihvatio zahtjev da se ugostiteljske usluge u svim hotelima bez obzira na kategoriju tretiraju nižom stopom ovo takođe može stvoriti dileme sa spekta ustavnosti. Npr., zašto bi ugostiteljska usluga u restoranu hotela bila oporezovana nižom stopom a usluga iste prirode u restoranu koji se nalazi preko puta, ali koji nije u sklopu hotela, bila pod opštom stopom PDV. Jedino valjano formulisana norma sa aspekta ustavnosti bi bila ona koja precizno definiše vrstu usluge i predviđa identičan poreski režim gdje god da je ona izvršena na teritoriji Crne Gore.
Poslodavci povećanje minimalne zarade uslovljavaju uvođenjem neoporezivog dijela po ugledu na neke zemlje regiona. Privrednici traže i smanjenje ukupnog opterećenja na zaradu i ukidanje više stope, takozvanog kriznog poreza na zarade. Da li je to po Vama opravdano te da li može biti povezano?
Neoporezivi minimum zarade predstavlja neku vrstu civilizacijskog dostignuća kod oporezivanja dohotka fizičkih lica. Savezni ustavni sud Njemačke smatra da iznos osnovnih životnih potreba treba da bude isključen iz poreske osnovice, jer država mora svakom građaninu garantovati egzistencijalni minimum u skladu sa ustavnim principom ljudskog dostojanstva. Valja primijetiti da je čak i Svjetska banka pozitivno ocijenila mogućnost uvođenja ove mjere u naš poreski sistem.
Slično, više stope poreza na dohodak postoje u mnogim poreskim sistemima, međutim, važeće rješenje u našem pravnom sistemu ima potpuno pogrešne socijalne efekte. Naime, tzv. krizni porez pogađa zaposlene koji ostvaruju lična primanja, dok na drugoj strani prihodi od davanja u zakup nepokretnosti, prihodi od kamata ili prihodi od dividendi ili kapitalnih dobitaka nisu podvrgnuti „kriznom porezu“. Dakle, jače se oporezuju prihodi ostvareni ulaganjem rada, što je suprotno praksi i osnovnoj poreskoj logici jer vlasnici nepokretnosti, udjela i akcija u privrednim društvima, ili vlasnici kapitala predstavljaju najbogatiju grupu građana.
Ukoliko ovome dodamo da važeći poreski propisi predviđaju jedno od najviših fiskalnih opterećenja zarade onda se predložene mjere mogu smatrati opravdanim. Dodatno, smatram pomenute predloge direktno povezanim sa predlogom za povećanje minimalne zarade, te da treba da budu usvojeni u zajedničkom paketu. Ukoliko bi svaka od mjera bila usvojena pojedinačno uvijek bi postojala nezadovoljna socijalna grupa, ali paket predmetnih mjera može predstavljati neophodni društveni konsenzus, u kojem svaki od zainteresovanih nešto gubi, dok na opštem nivou i na duži rok dobija.
Cijeli intervju čitajte na portalu Vijesti
