Đukić: Šest nagovještaja nove globalne ekonomske krize
Profesor beogradskog Ekonomskog fakulteta Đorđe Đukić smatra da svijet naginje ka novoj ekonomskoj krizi u uslovima rastućih geopolitičkih poremećaja, na šta, po njemu, upućuje bar šest faktora, među koje ubraja i američko-kineski trgovinski rat, usporavanje rasta eurozone, recesiju u Italiji…
Kao prvi faktor Đukić navodi malu razliku između prinosa koje nose kratkoročne u odnosu na dugoročne državne hartije od vrijednosti u industrijskim zemljama zbog primijenjenih antikriznih, nekonvencionalnih mjera monetarne politike (kvantitativne olakšice).
“U SAD-u razlika u prinosima na te dvije vrste hartija od vrijednosti je smanjena polovinom 2018. na svega 37 baznih poena, što je najniži indeks od septembra 2007.”, kaže Đukić u intervjuu za novi broj Magazina Biznis a prenosi Tanijug.
Činjenicu da je tržište korporativnih obveznica u industrijskim zemljama zabilježilo nagli rast u posljednjoj deceniji – sa šest hiljada milijardi u 2008. na 10 hiljada milijardi dolara u 2018. – zbog niskih troškova emisije tih hartija od vrijednosti, vidi kao drugi signal da svijet naginje ka novoj krizi.
“Emitenti su uglavnom kompanije sa niskim rejtingom koje lako mogu doći u poziciju da zbog geopolitičkih šokova u svijetu i usporavanja rasta svjetske privrede koji će nastupiti u 2019, ne mogu da servisiraju svoje obaveze prema investitorima koji su, bežeći od državnih obveznica sa niskim prinosom, uložili u te rizične obveznice”, objašnjava Đukić.
Treći faktor su, kako dodaje, rastući iznosi otkupa sopstvenih akcija od strane najvećih kompanija i banaka u SAD, ali i u drugim državama.
Predočava da je u SAD krajem decembra 2018, kada je riječ o najavama tih igrača za otkup akcija u narednim godinama, prvi put prekoračen iznos od 1.000 milijardi dolara.
“U 2018. za taj otkup korišćen je keš generisan rastućim prihodima kompanija po osnovu nižih poreza. Percepcija investitora je da se time sprječava potencijalno veći pad cijena akcija i dijelom predupređuje izbijanje krize. De facto, rastući dug države i kompanija visi kao Damoklov mač”, mišljenja je Đukić.
Četvrti faktor predstavlja ulazak Italije, treće ekonomije u eurozoni, u tehničku recesiju u četvrtom kvartalu 2018, prvi put poslije 2013. godine.
Zbog svega toga se, kaže, stvara strah da se ne ponovi situacija kao sa Grčkom, nakon sukoba vlade Italije sa institucijama, ne samo oko budžeta već i politike prema izbjeglicama i priznavanja legitimne vlasti u Venecueli.
Prema riječima Đukića, peti signal krize je ostvarena stopa rasta realnog BDP-a u eurozoni u trećem i četvrtom kvartalu 2018. koja je iznosila svega 0,2 odsto.
“U cijeloj 2018. eurozona je zabilježila rast realnog BDP-a od 1,8 odsto, što je slab rezultat, jer se očekivalo malo zaostajanje u odnosu na postignuti rast od 2,3 odsto u 2017. Povjerenje investitora je palo u Njemačkoj na najniži nivo od 2012, što ukazuje da privreda Njemačke klizi u recesiju početkom 2019.”, napominje profesor.
Konačno, šesti faktor je, smatra, sadržan u mogućem trgovinskom ratu između SAD i Kine, ukoliko Peking ne učini ustupke u cilju smanjenja trgovinskog suficita sa Vašingtonom.
“Na kraju, ne treba zaboraviti da reakcija širokog kruga investitora, koja nije uvijek racionalna, determiniše vrijeme kada se aktiviraju okidači krize. Zato nas kriza iznenadi”, zaključuje profesor Đorđe Đukić.
