Fleksibilno radno vrijeme: Motivacija ili komplikacija?
Ritam našeg tijela uslovljava naš radni ritam i produktivnost. Upravo zatro pitanje fleksibilnog radnog vremena pobuđuje veliku pažnju.
Oksforski naučnik Paul Kelley skrenuo je pažnju javnosti na problem koji utiče na mnoge od nas i tako pokrenuo debatu između onih koji su produktivniji u ranim jutarnjim satima i onih koji se kasnije „uključuju“ i bude.
Ovaj psiholog ispitivao je vidove oblike moderne torture i otkrio da je buđenje i odlazak na posao pre 10 sati ujutro jedan od najuobičajenijih.
On je objasnio da svako ima svoj tjelesni sat koji je već „programiran“ i ne može da se promijeni. Dakle, ako prisiljavamo sebe da se svakoga dana probudimo prije nego što su naši organi, a prije svega mozak, spremni na to, onda se borimo sa prirodnim satom i to može imati dosta odloženih efekata na naše zdravlje, piše BIZlife.
Psihoterapeut Nebojša Jovanović podsjeća da je u psihologiji odavno poznata podjela na ljude „sove“ i ljude „ševe“ i odnosi se na njihove prirodne bioritmove. „Sove“ živnu popodne i uveče, a Ševe su najaktivnije u jutarnjim satima.
„Pomjeranje radnog vremena na 10 časova bi vjerovatno odgovaralo ‘sovama’, a ranije radno vrijeme ‘ševama’. Mada bi ‘sovama’ najviše odgovaralo da rade popodne ili u noćnoj smjeni. Fleksibilno radno vrijeme bi pomoglo u tome da ljudi osjećaju da imaju veću mogućnost izbora“, kaže Jovanović.
Dodaje da neko voli da ustane i natenane popije kaficu i spremi se za posao, a nekome je važnije da ranije dođe kući i ima više vremena u popodnevnim časovima za porodicu ili neke druge slobodne aktivnosti.
Psihoterapeut navodi i da neke studije pokazuju i da su ljudi efikasniji kada imaju kraće radno vrijeme, 6 sati rada. Ipak, fleksibilno radno vrijeme je negde primenjivo, negdje nije.
„Može da komplikuje organizaciju, timski rad (članovi tima mogu biti manje zajedno ako biraju različita radna vremena)…Ne možete nešto dobiti a da nešto ne izgubite. Ključno pitanje je da li se nekom promjenom više dobija nego što se gubi“, upozorava Jovanović.
Ukazuje i da je pitanje kako se to mjeri i sa čijeg stanovišta, interesa radnika ili kompanije…
„U mnogim sektorima poslovanja se pokazalo da je kraće (6 sati) i fleksibilno radno vrijeme davalo bolje rezultata po pitanju motivacije i efikasnosti na radu. U nekim sektorima posla to nije bilo moguće sprovesti a da se ne ugrozi adekvatno obavljanje radnih zadataka. Istina je, kao što se to najčešće i dešava, negdje između“, zaključio je psihoterapeut i couch.
