Objavljeni dokazi da su lijeni ljudi često pametniji, uspješniji i imaju bolje poslove

Budimo iskreni, lijeni ljudi imaju lošu reputaciju, pogotovo jer se neki od najuspješnijih milijardera na svijetu doživljavaju upravo suprotno.
Na primjer, britanski milijarder i osnivač Virgin grupe Ričard Branson ustaje u 5 sati ujutro svaki dan.

Odgovara na e-poštu, jede doručak sa svojom porodicom, čita vijesti, vodi sastanke i bavi se sportovima poput tenisa, trčanja i kitesurfinga – sve do odlaska u krevet u 11 sati naveče. U osnovi, Branson je nevjerovatno aktivan i ostvaren pojedinac (i bio bi zločin nazvati ga lijenim).

Stoga nije teško uvidjeti zašto se lijeni ljudi smatraju manje pametnima i uspješnima u svojoj karijeri. Na sreću, nauka je otkrila dokaze da je lijenost zapravo znak inteligencije, opisao je za CNBC Tom Popomaronis, stručnjak za trgovinu i viši direktor inovacija proizvoda u Hawkins grupi, a prenosi Poslovni dnevnik.

Nauka: lijenost ima svoje kvalitete

U prosjeku, ljudi koji su manje tjelesno aktivni imaju tendenciju da budu inteligentniji od fizički aktivnih ljudi, prema studiji iz 2015. objavljenoj u Journal of Health Psychology. Istraživači su čak razvili i šminkerski opis “lijenosti” – nazivaju ga “potrebom za spoznajom”.

Ljudi koji imaju tu osobinu žude za strukturiranim i razumnim načinima gledanja na svijet, i često nastoje da sprovode aktivnosti koje pružaju intenzivnu mentalnu stimulaciju, kao što su teške zagonetke ili rasprave.

Podaci su pokazali da se oni s visokim IQ-om brzo počnu dosađivati, zbog čega postaju manje aktivni i provode više vremena u mislima.

Istraživači su koristili upitnik kako bi procijenili “potrebu za spoznajom”. Šezdeset ispitanika je podijeljeno u dvije grupe (“mislioci” i “ne-mislioci”) na osnovu njihovih anketnih odgovora. Svi učesnici su zatim nosili pokazivač aktivnosti u periodu od sedam dana, pružajući istraživačima uvid u njihove navike.

Podaci su pokazali da su se oni s visokim IQ-om lakše počeli dosađivati, zbog čega su bili manje aktivni i provodili više vremena u mislima. Vrlo aktivna grupa lakše se dosađivala kad je morala mirno sjediti i posmatrati svoje apstraktne misli. Umjesto toga, radije su stimulisali svoje umove aktivnim zadacima, kao što su sport i druge fizičke aktivnosti.

Da li su lijeni ljudi stvarno pametniji i uspješniji?

To se sigurno ne sabira. No, dio problema je možda povezan s time kako mi gledamo na lijenost samu po sebi; vrlo je moguće da stvari koje povezujemo s lijenošću zapravo nijesu toliko indikativne za lijenost.

Bil Gejts je često citiran: “Uvijek sam birao lijenu osobu za težak posao, jer će lijena osoba pronaći jednostavan način da završi zadatak.” Iako je upitno da li je Gejts uopšte to rekao, citat se još uvijek ponavlja – i to je zato što u tome ima neke istine.

Mnogi opsesivno kritični mislioci (a.k.a. ljudi s velikom “potrebom za spoznajom”) bave se smanjenjem bespotrebnih radnji i umjesto toga preferiraju efikasne procese. Dakle, možda unajmljivanje lijenih osoba ipak nije najgora ideja. Oni će vjerovatno biti strateški mislioci koji mogu smisliti pametne prečace, način za uklanjanje problema, uštedjeti vrijeme i doprinijeti novim, inovativnim idejama za firmu.

“Lažna lijenost”

Majkl Luis, uspješan i pametan autor bestselera “Moneyball” i “The Big Short“, nije se sramio kad su ga zvali lijenim.

“Moja lijenost služi kao filter”, rekao je jednom u intervjuu s Rajanom Smitom, izvršnim direktorom online kompanije Qualtrics.

“Nešto mora biti stvarno dobro prije nego što odlučim da radim na tome.”

Luisova percepcija lijenosti je ono što bi se moglo nazvati “lažna lijenost”.

Činjenica da je njegova lijenost doprinijela njegovom uspjehu pobija negativne stereotipe o lijenim osobama.

Video igre su još jedan primjer “lažne lijenosti”. Često se doživljavaju kao bezumna aktivnost u kojoj uglavnom uživaju lijeni ljudi. Ali svako ko je ikada igrao Fortnite zna da ta igra zahtijeva dosta strateškog razmišljanja i rješavanja problema.

Sam Ilon Mask bio je poznat kao gejmer, a teško je zamisliti da ga neko nazove lijenim. Tokom 100-satnih radnih sedmica i godina bez godišnjeg odmora, Mask je izgradio najmanje šest veoma uspješnih kompanija.

Igrice vole da igraju i Mark Zakerberg i Lari Pejdž, još dvije osobe koje nijesu ni lijene niti neinteligentne u bilo kojem smislu.

Zaključak je da je “lijen” široko definisana riječ. Ipak, dokazi upućuju na to da bismo mogli biti otvoreniji i pažljiviji u ocjeni kvaliteta osobe koje nas dovode do prosudbe – o kakvoj je osobi riječ.

U međuvremenu, trebali bismo razmotriti prihvatanje pozitivnih aspekata naše unutrašnje lijenosti.

“Sada, ako ćete me izviniti, moram se vratiti igranju Fortnitea”, u šali je zaključio analizu Popomaronis.