Ko su zapravo S&P, Fitch i Moody’s, rejting agencije koje odlučuju o sudbini svijeta
U Crnoj Gori su ovih dana predstavnici kredit rejting agencije Standard & Poor’s (S&P), koji obilaze državne i ostale bitne institucije u potrazi za podacima na osnovu kojih će odrediti kreditni rejting zemlje – svojevrsno uputstvo kreditorima i investitorima prilikom odlučivanja o pozajmici ili ulaganju u Crnoj Gori.
Osim S&P-a, postoje još dvije agencije od čijih ocjena države i kompanije “strahuju” – Fitch i Moody’s, obje opet američke. A ko su zapravo oni?
To, prije svega, nijesu nikakve nadnacionalne i nezavisne institucije, već finansijska društva koja funkcionišu na tržišnim principima, uživajući u monopolnom statusu. U posljednjih nekoliko godina, izazivajući finansijski kaos u Evropi, na svojim računima su zabilježile basnoslovne zarade.
Brisel im “kida krila”
Kada je prije nekoliko godina bonitetna agencija Fitch smanjila kreditni rejting nekoliko država eurozone, guverner slovenačke centralne banke Marko Kranjec svojim je komentarom podsjećao na teoretičara zavjere.
Posve neuobičajeno za jednog guvernera i člana središnjeg savjeta Evropske centralne banke, Kranjec je otvoreno sugerisao da smanjenje rejtinga evropskim državama vjerovatno odražava i činjenicu da se sjedište triju bonitetnih agencija, koje ocjenjuju kreditnu sposobnost evropskih država, nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama.
“Ne smijemo u cjelosti zanemariti tu činjenicu”, kazao je tada Kranjec, kazavši još da je to “politička realnost” te da su u pozadini takvih ocjena “interesi jednih regija na račun drugih” te da to nije nikakva posebna novost.
Istini za volju, Kranjecova opaska o američkim agencijama samo je djelimično tačna, napisao je ranije za riječki Novi list Denis Romac.
Sve tri najveće bonitetne agencije – Standard & Poor’s, Moody’s i Fitch – u vlasništvu su finansijskih društava i privatnog kapitala. Dok su S&P i Moody’s zaista u američkom vlasništvu – S&P, koji je ranije bio najradikalniji u snižavanju rejtinga članicama eurozone, podružnica je izdavačkog i finansijskog diva McGraw-Hill, a jedan od većih dioničara agencije Moody’s je i američki ulagač, industrijalac i po Forbesu treći najbogatiji čovjek na svijetu Voren Bafet – Fitch je zapravo u vlasništvu francuske kompanije Fimalac.
Upravo zbog toga upućenima nije promaknuo detalj da je Francuska ranije izgubila svoj najviši kreditni rejting, ali odlukom agencije Standard & Poor’s, dok je »francuski« Fitch Francuskoj zadržao najviši AAA rejting.
Netransparentni mehanizmi odlučivanja
Fami koja se posljednjih godina stvorila oko glasovitih bonitetnih agencija zasigurno je pomogao i netransparentan način na koji funkcionišu.
O sudbinama država i njihovog kreditnog rejtinga odlučuju posebni odbori u kojima sjedi do 20 ljudi, zavisno od pojedine države. Svaka država ima svog posebnog analitičara; riječ je o bivšim bankarima i analitičarima, najčešće s Vol Strita, a katkada i o novinarima i ekonomskim stručnjacima.
Oslanjajući se na službene izvore i statistike, ali i pisanje medija i razgovore s akterima u pojedinim državama, analitičari sastavljaju svoje izvještaje, koje onda predstavljaju odborima za svaku pojedinu državu. Države, o čijoj je sudbini riječ, nemaju nikakvog direktnog uticaja na konačnu odluku, iako se na nju mogu žaliti, no to rijetko rezultira promjenom odluke.
Čitajte i:
Crna Gora čeka novi kreditni rejting: Zašto je on bitan i kome
