Nestaje li posao od osam sati dnevno? Ova generacija bi mogla dokrajčiti radno vrijeme od 9-17h
Završava li se radni dan nakon što je radno vrijeme gotovo ili nakon što je obavljen sav posao? Šta sve mora da stane u jedan dan osim posla? Što je zakon godišnji? To je tema serijala koji je hrvatski Telegram napravio na osnovu razgovora sa 100 milenijalaca iz cijele Hrvatske.
„Jutrom, između 7.00 i 9.00, glavne saobraćajnice skoro svih većih gradova začepljene su gužvom. Kolone automobila, sporo i živčano, kreću iz rezidencijalnih četvrti prema poslovnim zonama. Ulice se, potom, u narednih osam sati ponovno umire, da bi se ista stvar, samo u suprotnom smeru, ponovila između 16 i 18 sati.
Jutarnja i popodnevna špica dio su bioritma svake urbane sredine, pojave potpuno normalne i samorazumljive. Ipak, za sve veći broj putnika koji učestvuju u stvaranju nervoznih kolona, te su gužve, kao i monolitno osmosatno radno vrijeme koje ih je izazvalo, arhaični ostaci poslovanja iz dvadesetog vijeka poput, na primjer, kartonskih podsetnica koje se i dalje uporno štampaju, ali nikada ne dijele.
Prema nekim procjenama, do 2030. godine radni ritam “od 9 do 17” mogao bi da u potpunosti nestane.
Za generaciju milenijalaca, koja je u posljednjih nekoliko godina postala najbrojnija generacija unutar globalne radne snage, riječ “posao”, sve se manje odnosi na konkretnu, fizičku lokaciju. Velikoj većini, radni alati dopuštaju da rade bilo kada i bilo gdje, a tako se prema poslu i odnose. Recimo, 42 odsto mladih radnika osjeća potrebu i obavezu da provjeri poslovni mail i kada su na godišnjem odmoru.
Priroda rada bitno je drugačija nego što je bila prije samo petnaestak godina, a novim se trendovima prilagođavaju i poslodavci.
Čak i u velikim, tradicionalnim industrijama, progresivne kompanije otvorene su ka fleksibilnijem odnosu spram radnog vremena, kliznim dolascima i odlascima, povremenom radu od kuće, slobodnim danima koji omogućavaju bolju ravnotežu spram posla i ostatka života.
Sloboda da bar donekle samostalno upravljaju svojim vremenom kroz razgovor sa splitskim milenijalcima pokazala se kao jedna od bitnijih stavki u njihovim stavovima o odnosu posla i vremena. Prema prošlogodišnjem Deloitteovom istraživanju sprovedenom na više od 10.000 milenijalca iz 36 zemalja, 50 odsto ispitanih fleksibilnost je označilo kao važnu pri odabiru poslodavca.
Posebno je indikativno to što fleksibilnost snažno korelira s lojalnošću. Preciznije, ako mladi mogu bar donekle sami određivati kada će, gdje i koliko raditi, teže će se odlučiti za promjenu radnog mjesta.
Duje Roje ima 27 godina i donedavno je radio kao programer u jednom splitskom startupu. Otišao je kako bi s još nekolicinom kolega pokrenuo vlastiti projekt, kompaniju koja će se baviti sistemom naplate za benzinske pumpe na osnovi čitanja registracija. Prije je radio osmosatno radno vrijeme, dok danas sam upravlja time koliko će i gdje raditi.
“Nekako mi se čini da sada imam puno više vremena u poređenju sa stalnim radnim odnosom. I ne mislim da radim manje nego prije, nego sam odlučujem kada ću i što raditi. Sada su mi nekako svi dani isti, uopšte više ne razlikujem nedjelju od srijede”, govori Duje…
BizLife
