Da li smo mogli da budemo evropski Singapur: Kako je siromašna kolonija postala najbogatija zemlja svijeta
Mala ostrvska država Singapur na najjužnijem dijelu malezijskog poluostrva od 1960. godine nedostatak veličine i prirodnih resursa kompenzuje svojom okretnošću. Nedavno je predstavljen plan kojim će nastaviti svoj rast.
Ovi savjeti bi mogli biti dobar putokaz za crnogorske vlasti, ali je Singapur već primjer kako se od siromašne oblasti, pametnom strategijom i ciljanim radom, može postati bogata država.
Privući više ulagača
Singapurske vlasti predlažu jednostavnije osnivanje novih fondova za preduzetnike, podsticanje osnivanja različitih kompanija i olakšanje umrežavanja, pristup novim tehnologijama i sigurno finansiranje, piše Index.hr.
Povećati digitalni i tehnološki kapacitet Singapura
Ovdje predlažu da se zaposleni upoznaju s opasnostima interneta, da se poveća digitalna povezanost i da se poveća stručnost na tom polju kako bi znanje moglo da se izvozi.
Prihvatiti tehnološke promjene
Predlažu da se iskoristi pojava novih tehnologija i industrija poput Ubera, Graba, vještačke inteligencije i da se prati kako se industrije mijenjaju uz nove tehnologije.
Obrazovati se za budućnost
To znači da se što ranije razvijaju vještine i talenat ljudi, kako bi bili u skladu s potrebama i promjenama u društvu i tehnologiji.
Povezati se i sarađivati
Ideja je da singapurski univerziteti i kompanije sarađuju s globalnim centrima za inovacije kako bi se omogućila razmjena znanja i vještina između Singapura i svijeta.
Naglašava se i potreba da se održavaju odnosi Singapura sa stranim inovatorima, koji mogu doprinijeti tome da se inostrano znanje i stručnost uvezu u Singapur. Važno je i da se singapurski preduzetnici obrazuju u inostranstvu, kako bi po povratku u Singapur mogli da obogate sopstvenu zemlju stečenim znanjima.
Od siromašne kolonije do najbogatije zemlje svijeta
Iako imaju samo 3,4 miliona radno aktivnih stanovnika, godišnji bruto društveni proizvod im iznosi više od 330 milijardi dolara.
Imaju visokorazvijenu industriju i finansijski sektor, singapurska luka je najprometnija na svijetu, a godišnje ih posjeti 10 miliona turista.
Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, BDP po stanovniku je u 2013. iznosio oko 79.000 dolara, što njihovu ekonomiju po tom parametru svrstava na treće mjesto, odmah iza Katara i Luksemburga.
Poređenja radi, u Crnoj Gori je BDP oko 7.000 dolara po stanovniku, dakle 11 puta manji.
Nezaposlenost u Singapuru zanemarivo je niska i iznosi oko 2 odsto, a trenutno u toj zemlji posluje oko tri hiljade međunarodnih korporacija. Međutim, nije uvijek bilo tako.
Kako uspjeti bez ičega?
Singapur je ’60 bio vrlo siromašna zemlja, s vrlo malim izgledima za uspjeh. S 1,6 miliona stanovnika, bez ikakvih prirodnih resursa, živjeli su od nešto malo trgovine i prihoda od britanskih vojnih baza. Nijesu imali razvijenu industriju, znanje, ali ni sopstveni kapital, kojim bi pokrenuli razvoj.
Singapur je više od 130 godina bio britanska kolonija, a punu nezavisnost dobija 1965. za vrijeme premijera Li Guangjaoa koji je tvorac njihovog ekonomskog čuda i jedan od najvećih vizionara i stratega u istoriji
U prvoj fazi prioritet im je bio razvoj industrije, čijim proizvodima bi se na domaćem tržištu zamijenili oni iz uvoza i kako bi se smanjila zavisnost ekonomije od trgovine. Uspostavljene su razne agencije kojima je zadatak bio podsticanje ekonomskog razvoja zemlje.
Kako bi stvorili industriju već 1961. godine počinje izgradnja industrijske zone Jurong. Investitore su u zonu privukli poreskim olakšicama i pravnom zaštitom kapitala, a kako je bila udaljena od stambenih područja, država je izgradila i jeftine stanove za radnike.
Iako su mnogi tada bili skeptični, već 1963. u zoni su proradile 24 fabrike. Pet godina kasnije, na oko 15 kvadratnih kilometara zone radile su 153 fabrike, a još 46 je bilo u izgradnji.
Rast BDP-a u razdoblju od ’60 do ’64 bio je preko pet odsto godišnje.
Povoljna poslovna klima privukla investitore i izbrisala nezaposlenost
U idućoj fazi, krajem ’60 i tokom ’70, nastavlja se razvoj industrije, ali se naglasak stavlja na izvoz. Jedan od osnovnih ciljeva u tom razdoblju bilo je smanjenje nezaposlenosti (koja je tada iznosila 10%), a glavni izazov u tom smislu bilo je povlačenje britanskih vojnih baza, koje su indirektno zapošljavale 40.000 ljudi.
Povoljna poslovna klima u zemlji nastavila je da privlači investitore iz cijelog svijeta (najviše iz Japana i SAD-a) i nastavlja razvoj industrije, ali sada već i finansijskog sektora. Država krajem ’60 osniva Jurong Town Corporation, kompanije kojoj je osnovni cilj davanje potpore razvoju ekonomije.
Već početkom ’80 se okreću najnovijim tehnologijama
Nakon što su izgradili infrastrukturu, razvili industriju i dosegnuli minimalne stope nezaposlenosti, u ’80 godinama se okreću uvođenju viših nivoa tehnologije i poboljšanju kvaliteta radne snage kroz razne obrazovne programe.
Vlada podstiče automatizaciju radnih procesa i uvođenje računara. Što se tiče investicija, od radno intenzivnih industrija okreću se proizvodnjama sa visokom dodatnom vrijednošću koje se temelje na znanju.
U prvoj polovivi ’80 dodatna vrijednost po radniku u proizvodnji raste sa 18.400 na 27.000 dolara, a prosječan rast BDP-a iznosi 7,7 odsto godišnje.
Dok su ’70 glavni izvozni proizvodi Singapura bili tkanine, odjeća i osnovna elektronika, već do ’90 se razvija farmaceutska industrija, proizvodnja mikročipova, avio – industrija itd.
Singapur je danas visokorazvijena tržišna ekonomija, sa visokim nivoom sigurnosti za investitore i bez korupcije.
Prilično su otporni, pa je u jeku svjetske ekonomske krize njihova ekonomija 2009. pala za samo 0,6 odsto, da bi već iduće godine porasla za 15 odsto.
