Ko je novi šef Daimlera?

Poznati „brkonja Mercedesa” Dieter Zetsche odlazi s položaja predsjednika Uprave i na njegovo mjesto dolazi jedan Šveđanin: Ola Källenius. Problema ima, ali oni se ne mogu usporediti s onima kad je Zetsche postao šef.

Kao što se može i očekivati kod Mercedesa, sve ide tačno kako je planirano: još prošlog septembra je najavljeno kako će Dieter Zetsche otići s položaja predsjednika Uprave Daimlera na sljedećoj skupštini dioničara koja se održava ove srijede (22.5.). Dioničari će biti zamoljeni da izaberu novog predsjednika koji bi trebalo da bude Ola Källenius. Planova ima i za starog šefa: Zetsche bi trebalo da postane predsjednik Nadzornog odbora, ali i u Daimleru je praksa da se to ne može dogoditi odmah. Moraju proći dvije godine kako se ne bi dogodilo da koncern odjednom ima „dva šefa”, piše Deutsche Welle (DW).

U upućenim krugovima se već zna ko je Källenius: taj Šveđanin je star 49 godina, kao ekonomista radi za koncern od 1993. i od početka 2015. je član Uprave Daimlera. Njegovi trenutni zadaci su dobrim dijelom i program kuda Daimler teži: on je šef odjeljenja za istraživanja kao i razvoja ličnih vozila. Poznato je i da ga je već Zetsche izabrao za “prijestolonasljednika”, što ne znači da i Källenius nema ambicija postaviti vlastita težišta.
Dieter Zetsche je još prije gotovo 13 godina naslijedio Daimler-Chrysler, sad koncern ostavlja bez američkog ogranka koji nikad nije uspio postati “pravi” Mercedes.

Jedno je već najavio prije nekoliko dana: „Težimo floti novih vozila koja neće emitovati CO2 u sljedećih 20 godina.” Valjda kao direktor odjeljenja za istraživanje zna šta govori: već i kod ličnih vozila prelaz ne teče baš glatko i jeftino, ali Daimler je i jedan od najvećih proizvođača teretnih vozila na svijetu. Za njih je još teže naći rješenje, makar je baš Daimler kao pionir još u sedamdesetima prošlog vijeka počeo da eksperimentiše s vodonikom kao oblikom pogona. Ali vodonik se pokazao kao veoma komplikovan partner automobilima, no ovaj Šveđanin misli ozbiljno:

„Mi trebamo strategiju koja će značiti održiv razvoj. I to ne tek kao dodatak, nego čitava društvena strategija treba biti održiva.”

Zapravo i u drugim njemačkim automobilskim koncernima se misli i planira slično, ali i predsjednik Savjeta zaposlenih Daimlera Michael Brecht svjedoči kako je Källenius netko ko zna što govori: „To nije da je neko pao s neba i da ne znamo kako on razmišlja.”

Zapravo, stari „brkonja” ostavlja svom nasljedniku razmjerno uređen posao, niti nalik onome što je on naslijedio od svog prethodnika Jürgena Schremppa. I kada je riječ o perspektivama Daimlera, već se daleko odmaklo na tom putu: Zetsche je već dogovorio posao s kineskim proizvođačem Geelyom koji je s 10% ušao i u vlasništvo Daimlera. Kinezi će zato preuzeti proizvodnju potpuno električnog gradskog prometala Smart, a stari šef je već odavno shvatio kako nema tog koncerna koji će sam moći „prešaltati brzinu” na budućnost. Tako je već dogovorena i saradnja s BMW-om u segmentu autonomne vožnje.

„On je od Daimlera napravio biser”, hvali Zetschea stručnjak za automobilsku industriju Ferdinand Dudenhöffer. Treba se samo sjetiti kako je to bilo s Daimlerom prije 13 godina kad je on postao šef: do grla je bio uvučen u pokušaj fuzije sa Chryslerom i zapravo je baš Zetsche bio poslat na čelo američke kompanije da tamo „sredi” stanje. Argument za fuziju tadašnjeg šefa Schremppa je načelno imao smisla: fuzija nije nekakav brak iz ljubavi, nego praktično jedina preostala mogućnost povećati udio na tržištu u uslovima prezasićenosti.

Ali u toj avanturi po Daimler-Chrysler je baš sve krenulo krivo: počele su se ređati krize kad se nije razmišljalo o kupnovini novog automobila, a i Chrysler se pokazao kao nešto sasvim drugo nego „pravi” Mercedes. Zetsche je i sam nastupao u reklamama za Chryslerove automobile na američkoj televiziji kao „Dr. Z”, ali je prošlo samo godinu dana od kako je 2006. sjeo za čelo čitavog Daimlera dok nije okončao tu američku avanturu.

Niti s Mercedesom u to doba nije stajalo baš najbolje: BMW ili Audi nijesu spavali i već odavno nije bilo samo po sebi razumljivo da će „gospodin direktor” sjesti samo u automobil sa zvijezdom. Godine starosti kupaca su postajale sve više i makar je Mercedes popularan i u verziji pogrebnog vozila, trebalo se hitno okrenuti i mlađoj publici. Promjenu stila je pokazao i sam predsjednik uprave: nema kravate, na nogama su tenisice i jedino su brkovi ostali.

I uspjelo je: prodaja vozila je tukla rekord za rekordom, sve dok Volkswagen nije zatečen u mutljavini s dizelom. Zetsche je isprva glasno govorio kako tako nešto ne postoji kod Daimlera, ali se brzo pokazalo: itekako postoji. Daimler je povrh toga zatečen i u pokušaju dogovaranja s konkurentima o cijeni, dakle u kršenju propisa o kartelima – što takođe sad nasljeđuje Källenius.

Makar je mnogo toga uspio, Zetsche je zato na posljednjoj objavi dobiti koncerna ovog februara morao da prizna kako je dobit pala za gotovo trećinu. Ne samo to, ne ide baš dobro ni prodaja i u ovoj godini. Trebaju novi impulsi i to je prvi zadatak Källeniusa. Zetsche mu je ipak ostavio i važno nasljedstvo: tek je predstavljen novi i prvi potpuno električni automobil Mercedesa, EQC. Već ove godine će 100 takvih vozila silaziti s trake svakog dana, od slijedeće godine 200 dnevno.

Zetsche je nasljedniku ostavio i malo blago: prvi potpuno električni Mercedes kojeg je – ne bez simbolike predstavio upravo u Švedskoj… Kako izgleda, realna je prognoza da će ih se i prodati 200 na dan.

To će onda biti 50.000 vozila godišnje, ali Mercedes, i čitav Daimler, su još daleko od „klimatski neutralnog”: prošle godine je prodato 2,3 miliona vozila. A 2039. – godina o kojoj govori Källenius nije baš tako daleko.