Wi-Fi mreže bez lozinke nikada ne koristite za novčane transakcije
Korišćenje WiFi mreže bez zaštite, odnosno bez lozinke je široko rasprostranjeno, pa je preporuka korisnicima da na taj način ne obavljaju bilo kakvu finansijsku transakciju jer, kako upozoravaju u agenciji RATEL, sve što rade preko intereneta može “procurjeti”.
Direktor RATEL-a Vladimir Tintor kaže za Tanjug da mnogi u kafićima, kod komšija ili na nekim drugim javnim mejstima koriste WiFi mreže bez lozinke, što ne predstavlja nikakvu zaštitu.
“Sve ono što rade preko interneta može procurjeti tako da svakako bilo kakve finansijske transakcije nikako ne bi smjele na taj način da se obavljaju”, napominje Tintor.
Naveo je da RATEL donio smjernice za zaštitu korisnika od bezbjednosnih rizika u IKT sistemima, te da je namjera da približe građanima gdje postoji naveći broj reklamacija, žalbi i prigovora i prosto da se djeluje preventivno.
Tintor je rekao da praktično danas svaki građanin koristi neki uređaj koji može da bude podložan određenim rizicima po pitanju bezbjednosti.
“Da li su to u pitanju računari, laptopovi, tableti, mobilni telefoni, svi oni danas imaju određene bezbjednosne rizike i na te rizike može preventivno da se utiče samim ponašanjem vlasnika tih uređaja”, navodi direktor RATEL-a, prenose srpski portali.
Odlična preventiva je, kaže, upotreba lozinki za pristup uređajima kao vid zaštite koji će spriječiti da određeni podaci ne dođu u posjed onih kod kojih ne bi trebalo da dođu.
“Uvijek je preporuka da lozinke budu što kompleksnije u smislu broja karaktera, da se koriste velika i mala slova, brojevi, interpunkcijski znaci, ali naravno u određenoj šemi koju svaki pojedinac može kasnije da ponovi”, rekao je Tintor.
Takođe je, ističe, bitno i redovno ažuriranje i operativnih sistema i antivirus zaštite, kao preventiva za bilo kakav eventualni problem po pitanju bezbjednosti, a poželjno je koristiti i šifru na samom mobilnom telefonu, jer je to u slučaju gubitka telefona dobra zastita da se podaci ne izgube.
Pažnja je neophodna i u slučaju dobijanja određenih elektronskih poruka, kada se ispostavi da se e-mail adresa možda razlikuje samo u jednom slovu u odnosu na adresu neke institucije ili pojedinca koje poznaje korisnik.
Takve elektronske poruke mogu da zaraze računar.