Kako popiti šejk: Vašington zabranio plastične slamčice

Kako popiti milkšejk bez slamke, pitanje je s kojim se suočava grad Vašington otkako je, u interesu zaštite životne sredine, zabranio upotrebu plastičnih slamki.

To je gotovo svetogrdan čin u gradu u kojemu je izumljen taj jednostavan predmet, danas neizostavan dio američke svakodnevice, javlja Hina, prenosi Index.

U prošlom vijeku milioni plastičnih slamki proizvedeni su u zgradi firme Stone Straw, neprivlačnom zdanju od žute cigle u kojoj je danas sjedište saobraćajne policije.

Jedini znak njenog istorijskog značaja je diskretna spomen-ploča u čast Marvina C. Stonea, pronalazača papirnate slamke.

Po legendi, Stone je ideju dobio jedne večeri pijuckajući svoj omiljeni koktel “mint julep”.

U to doba ljudi su koristili prirodne slamke, napravljene od sasušenih stabljika biljke ljulj, ali Stoneu se to nije dopalo jer mu je mijenjala ukus pića. Stoga je adaptirao postojeću mašinu za proizvodnju cigaretnog papira i pretvorio ga u mašinu za papirnate slamke.

Patent je prijavio 1888. godine. U prijavi je napisao da mu je cilj stvaranje jeftine i trajne zamjenu za prirodne slamke koje se koriste za primjenu lijekova i pića. Ostalo je istorija.

Kako zamijeniti slamku?

Ali gotovo vijek i po kasnije, njegov “nezahvalni” grad postao je drugi veći američki grad, nakon Sijetla, koji će zabraniti plastične potomke Stoneovog popularna izuma.

Zabrana je tehnički stupila na snagu 1. januara, ali korisnici, uglavnom restorani i barovi, dobili su rok do 1. jula za prilagođavanje, no mnogi nisu uspjeli pronaći zamjenu, kaže preduzetnik Kirk Francis.

Taj mladi ugostitelj jedan je od onih koji postavlja pitanje kako popiti milkšejk bez slamke. Razmišljao je metalnim slamkama, biorazgradivim ili nekim trećim od materijala temeljenih na povrću. Sve se pokazalo ili skupljim ili krhkijim od plastičnih.

Dodaje kako njegove klijente za to nije briga. “Oni žele slamku koja dobro funkcioniše”.

Slamke su neodvojiv dio američke kulture otkako su uvedene kao metoda suzbijanja širenja bolesti u vremenu kada su ljudi dijelili istu šoljicu pijući vodu iz javnih česmi.

Drugi Amerikanac, Joseph Friedman, nadogradio je Stoneov izum prije 90 godina plastičnom slamkom.

Plastika na plastiku

Sarah Perrin, majka petogodišnje Lily, gleda kako djevojčica uz pomoć slamke pije sok iz plastične čaše s plastičnim poklopcem.

“Bez slamke bi sve prolila”, kaže. “Zabrana je uvedena u dobroj namjeri, ali šta s djecom? Ili invalidima?” zapitala se.

“Nama to pomaže da o sebi bolje mislimo, ali čini li razliku za okolinu ako prvo ne ciljamo na velike korporacije?” dodaje.

Collin Odell sjedi sa svojim psom na terasi i uz pomoć slamke pijucka sok od guave s puno leda.

“Dobio je sam je uz sok”, kaže pomalo u samoobrani i dodaje kako je on za zabranu. “To će pomoći smanjenje nivoa plastičnog smeća u okeanima”. Odell kaže i da plastičnih slamki u Vašingtonnu ima dosta manje, no napominje da “nije tako drugdje u zemlji”.

“Uvijek me iznenadi kada mi negdje izvan DC-ja posluže nešto u čaši od stiropora”, što je još jedna “vrlo američka opsesija”.