Njemački insitutut: Bogat je svako ko mjesečno zarađuje više od 3.440 eura
Kada govorimo o bogatašima, obično zamišljamo ljude čiji bankovni računi “pucaju” pod šestocifrenim brojkama, koji svaki mjesec primaju desetine hiljada eura, koji voze Ferrarije i Maseratije. Istina je nešto drukčija, bar u Njemačkoj. Službeno, u toj je zemlji bogat svako ko ima mjesečnu platu veću od 3.440 eura.
Upravo je tako njemački Poslovni institut iz Kelna definisao 10 odsto najbogatijih u njemačkom društvu. Službeno – gornju, bogatu klasu.
Taj iznos neto zarade, nakon odbitka poreza i davanja državi, iako se ne čini pretjerano velikim, dostupan je tek svakom desetom Nijemcu. Ali ta granica bogatstva vrijedi samo za samce. Ako se govori o domaćinstvu bez djece, odnosno o bračnom paru, granica bogatstva je 5.160 eura, odnosno tek nešto više od 2.550 eura po supružniku.
Razlog je tome što se u domaćinstvu određeni troškovi plaćaju po jedinstvenoj cijeni, bez obzira na to koliko članova te usluge koristilo. Poput interneta, grijanja ili najma stana.
Paradoksalno je, ali Nijemci sebe ne doživljavaju bogatima. Gotovo niko od onih koji imaju platu veću od 3.500 eura ne smatra sebe bogatim, već samo pripadnikom srednje ili u najboljem slučaju više srednje klase.
Ujedno, stvarni pripadnici srednje klase, koji primaju oko 1.870 eura mjesečno, nerijetko sebe smatraju ljudima na granici siromaštva. No stvarnost je znatno drukčija. Upravo je tih 1.869 eura mjesečno srednje primanje u Njemačkoj, odnosno upravo polovina zaposlenih u toj državi prima toliki ili niži iznos, a druga polovina prima više.
Najčešće plate Nijemaca su između 1.300 (za žene) i 1.600 (za muškarce) eura na mjesec. Naravno, fakultetski obrazovani zaposleni u Njemačkoj u prosjeku su bolje plaćeni od tih iznosa.
Prema statistici i analizi Poslovnog instituta, prosječni visokoobrazovani zaposleni u Njemačkoj mjesečno uprihodi oko 2.540 eura, što je ipak iznos nedostižan za dvije trećine stanovništva zemlje.
Mit o visokim plaćama u Njemačkoj utemeljen je na ogromnim iznosima koje primaju vrhunski menadžeri i vlasnici velikih kompanija, no takvih je vrlo malo, ne više od jedan odsto. No zato su njihova primanja gotovo nevjerovatna. Tako vlasnici i izvršni direktori najvećih njemačkih kompanija primaju po nekoliko miliona eura godišnje, od čega se dio odnosi i na bonuse nakon završetka poslovne godine.
Naravno, ni penzije im nijesu oskudne. Nedavno penzionisani direktor Mercedesa tako prima 4.250 eura, ali ne na mjesec, već na dan. Naravno, prihodi, kao i granica bogatstva, nijesu isti i zavise od mikrolokacije, a ovdje je riječ o prosjeku na nivou cijele Njemačke.
Kada se malo raščlane podaci, pokazuje se da je prag bogatstva niži živite li u gradu ili na selu. Jer 3.440 eura puno više znači u ruralnim dijelovima Bavarske i malim gradićima nego u, na primjer, Mihnenu.
Ujedno, upravo na nivou praga bogatstva vidi se i razlika između zapadne i istočne Njemačke odnosno područja koje je do 1989. pripadalo ondašnjem DDR-u. Tamo je nivo bogatstva ipak niži i iznosi 2.839 eura, što je iznos plate koju prima tek svaki deseti Nijemac u tom području. Kada bi se gledao nivo praga bogatstva samo na području zapadne Njemačke, taj bi iznos bio veći od prosjeka na nacionalnom nivou koji iznosi 3.440 eura.
Večernji list
