Migrant započeo biznis u BiH: Nije uspio da ide dalje ka Njemačkoj, pa otvorio restoran u Bihaću

Raza Taslim je iz Pakistana krenuo prije godinu, preko Turske i Grčke, pa došao je u BiH prošle godine. Nakon što je nekoliko puta bezuspješno pokušao da pređe granicu sa Hrvatskom i domogne se EU i Njemačke, odlučio je da ostane i otvori restoran u kojem je glavni specijalitet chicken biryani, za koji rižu nabavlja iz Indije.

Migranti koji dolaze u BiH iz Pakistana, Irana, Avganistana, Sirije i drugih zemalja imaju uglavnom jedan cilj – prelazak granice i nastavak borbe za dobrim životom u nekoj od evropskih zemalja, šta god to značilo.

Oni koji se zadrže nešto duže u tranzitu kroz BiH, ne mogu da nađu posao, ali je, ruku na srce, malo onih koji ga traže. Većina njih je u prihvatnim centrima ili u manjim grupama uglavnom u Bihaću i Velikoj Kladuši. Tarik iz Avganistana kaže da se nije trudio da traži posao jer planira što prije napustiti BiH, piše DW.

“Nijesam tražio posao, radio sam malo u Grčkoj, ali sam ubrzo krenuo prema Makedoniji i dalje prema Njemačkoj. Sada sam tu i čekam da pređem nekako. Novac mi šalje porodica i tako preživljavam, ne namjeravam da se ovdje zadržavam”, priča Tarik.

Ni poslodavci nijesu široke ruke, jer ne postoji mogućnost njihove prijave, a time ni odgovornosti u cijelom procesu. I dok se mnogi slažu da bi vlast trebalo da nađe neki model po kojem bi zapošljavanje bilo moguće, Raza Taslim je iz Pakistana krenuo prije godinu, preko Turske i Grčke, gdje je radio nekoliko mjeseci u ugostiteljstvu.

Došao je u BiH prošle godine. Nakon što je nekoliko puta bezuspješno pokušao da pređe granicu sa Hrvatskom i domogne se EU i Njemačke, odlučio je da ostane i otvori restoran.

“Imao sam i tu jedan problem na početku jer čovjek od koga sam uzeo u zakup poslovni prostor, nakon što sam registrovao restoran na svoje ime, u proteklih deset godina nije plaćao porez. Na to sam izgubio dosta vremena dok se sve to sredilo. U martu ove godine počeo sam sa radom. Imam potpisan sporazum na dvije godine sa Ministarstvom inostranih poslova da plaćam rentu, bez obzira na to radim li ili ne”, priča Razi, ne krijući zadovoljstvo profitom koji ostvaruje.

Kaže da mu, kada je tek otvorio radnju, nijesu dolazili migranti.

“Srećan sam jer posao ide dobro, svi naručuju piletinu sa rižom i zadovoljni su. Dnevno imam prometa oko 60 eura, a mjesečno maksimalno oko 1.500. Imam i jednog radnika, djevojku ih Bihaća koja je prijavljena i svaki dan pitam da li je potrebno nešto, jer znam kako se ovdje teško živi”, kaže Raza, koji ne vjeruje da bi taj novac, u ovakvim uslovima, mogao da zaradi u Njemačkoj.

Raza planira da proširi posao ukoliko bude imao priliku i ukoliko posao bude išao dobro, a od puta za Njemačku je odustao. Htio bi, kaže, obezbijediti pristojan život za svoju porodicu, ženu i kćerku koje trenutno žive u Pakistanu, kako bi i one možda jednog dana došle u Bihać. Do tada će, što je ironično, vjerovatno zaposliti još građana Bihaća.