Većina zemalja danas je manje otporna na krizu nego 2007. godine, Kanada i Švajcarska najstabilnije

Svjetska ekonomija danas je manje otporna na globalnu finansijsku krizu nego što je bila 2007. godine, pokazuje indeks makroekonomske otpornosti koji su zajednički razvili švajcarski institut SRE i britansku univerzitet LSE.

Novi indeks, kako piše Novac.hr, koristi podatke 31 zemlje sa 75-postotnim udjelom u svjetskom BDP-u, a čine ga različite varijable koje daju bolju sliku zdravlja ekonomija nego kretanje BDP-a.

Analiza pokazuje da je 80 odsto zemalja bilo ranjivije na krizu 2018. nego 2017, a glavni razlozi su iscrpljenost opcija monetarne politike u mnogim razvijenim zemljama te izazovi koji stoje pred bankarskim sektorom, uprkos tome što su finansijske institucije danas jače nego što su bile na početku krize.

Ukupno gledano, politički amortizeri danas su slabiji nego 2007. godine, smatra Jerome Jean Haegeli, glavni ekonomista instituta Swiss Re.

Analiza pokazuje da Švajcarska i Kanada ostaju najbolje držeće ekonomije, a na trećem je mjestu SAD.

Gledano po regionima, najveći pad otpornosti bilježi eurozona, posebno zemlje periferije poput Italije i Grčke, zbog slabe fiskalne pozicije, iscrpljenosti opcija monetarne politike, i dalje slabog bankarskog sistema, neefikasnosti tržišta rada i slabije razvijenosti finansijskih tržišta.

Ultra prilagodljiva monetarna politika posljednjih godina ostavila je centralnim bankama malo prostora za buduće djelovanje i povećala je njihovu zavisnost od finansijskih tržišta. Uz nedovoljne strukturne reforme, to bi moglo rezultirati dugotrajnijom recesijom u budućnosti.

Kako bi eurozona poboljšala svoju situaciju, ocjenjuje se da je važan završetak Unije tržišta kapitala koja bi trebalo da prodube finansijska tržišta, diverzifikovati izvore finansiranja i preuzeti dio pritiska s monetarne politike. Takođe, važni prioriteti su i nastavak konsolidacije bankarskog sistema kao i tržišta rada.

Suprotno makroekonomskom indeksu otpornosti, od početka ovog vijeka značajno je porasla otpornost domaćinstava na rizike kao što su prirodne katastrofe, smrtnost i potrošnja za zdravstvo.

Zaštita za ta tri potencijalna šoka je udvostručena od 2000. godine, pa danas osiguravajuća industrija raspolaže s 1,2 biliona dolara. Ekonomije koje imaju viši nivo osiguranja ujedno su manje sklone oscilaciji rasta.