Sve veći jaz između bogatih i siromašnih Njemaca
Mnogi Njemci moraju da svaki euro okrenu dva puta kako bi mogli da od svoje plate žive do kraja mjeseca. Naučnici su upravo još jednom utvrdili da se nejednakost na planu zarada povećala, javlja DW.
Siromaštvo je komplikovana stvar. Koliko je problem težak – to zavisi od toga koga pitate. Treba li pitati one koji dijele hranu siromašnima i upravo prenose da raste potražnja za besplatnim namirnicama? Treba li pitati ministra privrede Petera Altmajera (CDU) koji najavljuje rast konkunkture? Ili se treba obratiti sindikatima koji se zalažu za pravednije razrezane plate?
Svako bi i situaciju opisao drukčijim riječima. I đaci-prvaci čiji roditelji ne mogu da plate skupe đačke torbe ili mobilni telefon za svoje dijete, mogli bi da kažu ponešto. Oni koji možda imaju novca za bioskop, jednom do dvaput mjesečno.
Jer u Njemačkoj 2019. važi: „Sve više ljudi je pogođeno siromaštvom”. To proizilazi iz najnovijeg izvještaja instituta WSI fondacije Hans Bekler.
Jedan od glavnih problema je da se jaz između dobrostojećih i onih koj imaju mala primanja – povećao. „Sve više prihoda se koncentriše u rukama bogatih”, piše u studiji.
S druge strane: broj domaćinstava koja raspolažu sa manje od 60 odsto prosječne plate i zato prema važećoj naučnoj definiciji važe kao siromašna, između 2010. i 2016. se sa 14,2 povećao na 16,7 odsto.
Inače od 1. marta startuje novi zakon za zapošljavanje u Njemačkoj, a u njemačkoj ambasadi otkrili su DW-u sve detalje.
„I ništa se ne dešava”
Domaćinstvima koja su ispod granice siromaštva ide sve gore. Suma koja je potrebna da bi se takvom domaćinstvu omogućilo da se vrati u normalan život je sve veća. Godine 2005. je ona iznosila 2.873 eura godišnje, a 2016. već 3.452 eura – to je povećanje od gotovo 30 procenata. „Sve više ljudi gubi korak”, kaže za DW Dorotea Španagel iz WSI.
Ova sociološkinja se već 15 godina bavi ovom tematikom i zna zašto se pojedine pojave označavaju određenim koeficijenti. Sve je veća grupa koja gubi priključak u trci za zaradom koja omogućava život u srednjem društvenom sloju, kaže.
Za nju su najgore pojave „dvije stvari”: “Prvo, i pored dobre konjunkture i dobre situacije na tržištu rada ne uspijevamo da poboljšamo situaciju na tržištu rada, to jest da smanjimo nejednakost”. Drugo, jasno je šta bi trebalo da se desi – a i pored toga se ne dešava ništa.”
Kada je riječ o zahtevima koji proizilaze iz studije, u nih spadaju: jačanje radnih ugovora, povećanje minimalnog dohotka, jače oporezivanje najviših plata i povećanje finansijske socijalne pomoći.
Takve političke ciljeve trenutno ne postavlja vladajuća koalicija CDU i SPD. Zato je za sredinu oktobra Savez njemačkih sindikata zajedno sa fondacijom „Hans Bekler” zakazao „konferenciju o raspodjeli” u Berlinu.
Ima razloga za zabrinutost
Španagel zna da mnogi tvrde kako se loš razvoj u Njemačkoj usporio. Ali, ona smatra da nema razloga da se prestane sa borbom: „Aktuelni podaci pokazuju da griješe svi oni političari i ekonomisti koji tvrde da nema razloga za zabrinutost”.
Jedna nedavno objavljena studija Njemačkog instituta za privredna istraživanja pokazala je i da je imovina u Njemaca vrlo nejednako raspodeljena.
Najbogatijih 10 odsto stanovništva ima u rukama više od polovine cjelokupne imovine (56 odsto). U rukama druge polovine se nalazi samo 1,3 procenta imovine. No, taj odnos je bio takav i prije deset godina, piše u studiji Instituta.
